Zona
Fotolia 46998528 xs

ZEMLJA JE ŽIVO BIĆE

Jesu li prirodne katastrofe feedback našeg odnosa prema planeti ?Kad je prvi put predstavio svoju teoriju Geje, Lovelock je dočekan s podsmijehom, no on ističe da je danas dobro prihvaćena od strane većine znanstvenika koji se bave Zemljom, te se čak i biolozi slažu s njom.

U vrijeme rasprava o globalnom zatopljenju, te katastrofalnim posljedicama koje očekuju ljude stoga što se prema Zemlji nisu odnosili s dužnim poštovanjem, javljaju se brojne nove teorije o tome kako naš planet uopće funkcionira. Jedan od holističkih pristupa prema kojem sav život na Zemlji čini jedinstven sustav, a i sam planet predstavlja sustav s mogućnostima prilagodba i regulacija, osmislio je znanstvenik, istraživač i futurolog, dr. James Lovelock pod nazivom Geja, prema starogrčkoj božici Zemlje.

Kad je prvi put predstavio svoju teoriju Geje, prije gotovo 40 godina, Lovelock je dočekan s podsmijehom, no on ističe da je danas dobro prihvaćena od strane većine znanstvenika koji se bave Zemljom, te se čak i biolozi slažu s njom.
"Poslužio sam se tom teorijom da ilustriram kako se brzo stvari mijenjaju. Ono što radimo mijenja zemaljski sustav brže nego što se on ikada mijenjao u bližoj povijesti. Ostavlja velike posljedice na Zemlju. Ugrubo, ta teorija, ako je sažmemo, kaže da se Zemlja ponaša kao da je živa. Što god radimo Zemlji, ona će reagirati na to, jer je živa. Bilo bi drukčije da to radimo na Marsu, koji nije živ."

Početkom 21. stoljeća brojni su znanstvenici, uključujući i Lovelocka, u Amsterdamu potpisali deklaraciju u kojoj se izjavljuje da je Zemlja sustav koji sam upravlja sobom i uključuje sav život koji se na njemu nalazi, uključujući ljude, zrak, oceane i stijene, a održava se u udobnom stanju. Lovelock pak ističe da je bitno istaknuti da su različiti uzroci "oštećenja" Zemlje.
"Vrlo je važno imati na umu da uzrok štete nije samo puštanje plinova - ugljičnog dioksida, metana itd. - u zrak. Jednaku štetu proizvodi i korištenje zemlje, koja je koža Zemlje, za poljoprivredu kako bismo se hranili. Uzimamo strahovito mnogo zemlje, oko 40-50%, tako da je ostaje veoma malo za funkciju koja joj pripada milijardama godina, a to je reguliranje planeta. Dakle, postoji mnogo gora stvar koju ljudi rade nego što je zagađivanje atmosfere."

Nekoć, dok se svijet većinom bavio poljoprivredom, vodilo se puno brige o vremenskim prilikama, no danas su ljudi zaštićeniji od vremena nego prije. Klima uređaji se šire diljem svijeta, pa tako i u siromašnim zemljama Trećeg svijeta, a jednom kad pređemo granicu ispuštanja čestica ugljičnog dioksida u atmosferu, Zemlja će se pretjerano zagrijati i ljudi će trpjeti katastrofalne posljedice.
"Ako želimo izbjeći prelaženje te granice, moramo učiniti nešto radikalno, kao u ratnim uvjetima gdje ljudima nije bilo dopušteno voziti automobile osim u slučajevima apsolutne nužde. Potrebna je prava redukcija sagorijevanja goriva. Ne radi se samo o zapadnom svijetu. Kinu i Indiju također treba uvjeriti u to. Želim reći kad jednom prijeđemo tu granicu, Zemlja će se početi nezaustavljivo zagrijavati i mi tu nećemo moći ništa. Zagrijat će se do te granice da će se veliki ledenjaci početi topiti i doista će doći do posljedica. Nemamo više vremena za predomišljanje. To neće utjecati na vas i mene, već na naše potomke. Ostavit ćemo im užasan svijet. Vruće ljeto u Europi 2003. godine, kad je preko 20.000 ljudi umrlo od vrućine, švicarski je meteorološki ured ocijenio kao izvanrednu rijetkost, izgledi za takvo nešto su otprilike 1:500.000. To je globalno zatopljenje, a ne slučajan događaj."

Za proučavanje promjena klime, Lovelock napominje da nije toliko bitno proučavati vrijeme, koliko mjesto.
"Od svih mjesta na svijetu gdje želite promatrati neku promjenu, kao npr. globalno zatopljenje ili hlađenje, britanski otoci nisu dobar izbor. Jedan je poznati meteorolog jednom izjavio: "Mi nemamo klimu, mi imamo samo uzorke vremena." To je veoma istinito. Ako doista želite vidjeti gdje se događa globalno zatopljenje, idite na Arktik. To je mjesto gdje ćete za možda manje od 30 godina moći jedrenjakom doći na Sjeverni Pol, što je veoma impresivno, kad se sjetite onih odvažnih istraživača."

Upravo tijekom razgovora sa znanstvenicima koji su se bavili proučavanjem ledenjaka, iz britanskog Hadley centra, jednog od vodećih svjetskih klimatskih centara, Lovelock je dobio inspiraciju za pisanje knjige "Osveta geje".
"Razgovarali smo s njihovim znanstvenicima, od jednog koji je promatrao topljenje plutajućih santi leda na Arktiku, do drugog koji je promatrao ledenjake, do trećeg koji je proučavao postupno propadanje tropskih šuma, do četvrtog koji je promatrao zagrijavanje površine oceana što uzrokuje umiranje algi, do petog koji promatra sjever, Kanadu i Sibir na primjer. Ono što je bilo strašno je što je svaki od tih znanstvenika bio u nevolji i dobivao pozitivan feedback, što znači da svako daljnje zatopljenje povećava svoj dosadašnji utjecaj na planet. No nijedan od njih nije bio svjestan onoga što rade oni drugi. Svaki od njih je bio svjestan koliko je situacija ozbiljna iz njihovog kuta, no nedostajala im je potpuna slika. Ja sam imao sreću jer mi je teorija Geja omogućavala da gledam na planet odozgora, a ne odozdo. Kad tako činite, počinjete dobivati cjelovitu sliku. Tada mi je sinulo da su stvari doista vrlo ozbiljne. Idućeg smo ljeta u Dartingtonu u Devonu održali konferenciju kojoj je prisustvovala većina ovih znanstvenika i tamo je više-manje potvrđeno najgore. To me motiviralo da napišem knjigu."

Lovelock smatra da su održivi razvoj, solarne ploče, bio-goriva i vjetroelektrane beskorisne. Iz iskustva Njemaca, koji imaju najviše vjetroelektrana u svijetu, poznato je da one rade samo četvrtinu vremena, pa je preostalo vrijeme potrebno imati elektrane koje rade na fosilno gorivo, koje ih podržavaju. To je pak dva i pol puta skuplje nego opskrbljivanje nuklearnim elektranama, u kojima Lovelock vidi spas svijeta.
"Nisam ludi entuzijast za nuklearnu energiju, nego je vidim kao jedini razuman, kvalitetan, siguran način za proizvodnju struje u nadolazečim teškim godinama. No možda će se dotad razviti i bolje stvari, poput fuzijske energije. No sada nemamo ničega što bi zemlju poput Ujedinjenog Kraljevstva sigurno opskrbilo električnom energijom, a danas ne možete imati civilizaciju bez električne struje. Naš je najvažniji zadatak da očuvamo svoju civilizaciju. Vlada bi trebala trošiti novac na pripremu za vrijeme kad će London biti poplavljen, što će biti užasna situacija. Ljudi će se morati evakuirati iz područja koja bi najprije mogla biti pogođena. Isto će se morati sa poljoprivrednim područjima u Istočnoj Engleskoj na koju ćemo se morati oslanjati u pogledu hrane. Jednom kad se globalno zatopljenje pogorša, nećemo imati konstantnu opskrbu hranom i gorivom izvana. Uragan Katrina pokazao nam je kako nam jedan događaj koji se dogodio veoma daleko može ovdje otežati život. Cijena nafte povećala se, mislim, 4 puta neposredno poslije uragana radi štete nanesene američkoj naftnoj industriji. No ne mislim da možemo mnogo učiniti jer to doista ne ovisi o nama. Kad bi smanjivanje emisije plinova i iskorištavanja zemlje doista moglo učiniti razliku, zemlje koje bi to trebale učiniti su Kina, Indija i SAD, a da ne spominjemo Rusiju. Što god mi učinili samo je gesta."

Ljudi često pri spomenu nuklearki osjećaju strah, no švicarska je vlada primjerice u jednom izvještaju o sigurnosti svih parcela nakon Drugog svjetskog rata prebrojala broj smrtnosti u industriji. Pri tom je nuklearna energija proglašena 100% sigurnijom od one dobivene ugljenom ili naftom, te oko 10 puta sigurnijom od hidroenergijom i energije dobivene uz pomoć vjetroeletrana. Pa ipak, ljudi se boje radijacije, no Lovelock ističe da je uobičajeno da kad neko mjesto postane makar i najmanje radioaktivno da ga ljudi napuste, te ono s vremenom postaje sigurnije nego da tamo nikad i nije bilo zračenja i ljudi, jer nestaje zagađenja.
"Postoje stupnjevi radijacije koji za vas i mene ne znače. To su mediji napuhali preko svake mjere. 1963. su Rusi i Amerikanci ispustili oko 600 megatona hidrogenskih bombi u atmosferu. To je ekvivalent 200 Černobila. Svi smo to udisali pa zašto onda ne umiremo? Bojim se da će biti potrebna velika katastrofa. Kao što sam rekao, 20.000 ljudi umrlo je od prevelike vrućine. Temperatura je bila nerazumna. Nikad nismo vidjeli nešto slično. To će se događati sve češće."


Arhiva