blog

VELIKA ZABLUDA "RADA NA SEBI"

Samorazvojni proces prije svega znači suočiti se sa svojim nedostacima i promašajima. To nije ugodan proces. Većina bi "radila na sebi", ali bez suočavanja.

U istinskom samorazvojnom procesu nužno je suočiti se sa sobom,svojim nedostacima i neuspjesima. Prava znanja uvijek ukazuju gdje se trebamo poboljšati i pozivaju nas da promijenimo ,ne samo svoje ponašanje već i cjelokupan pogled na život. To je kompleksan i ne baš ugodan proces.

Ljudi uglavnom ne traže znanja zbog znanja već da bi bili kompetitivniji u vezi stvari koje za njih imaju vrijednost, a kod većine ljudi to je novac, moć i slava. Zato na tržištu samopomoći možemo pronaći programe meditacija na novac, na produktivnost. Još gora stvar je da ljudi žele sve to ostvariti bez da se mijenjaju. Većina se prema ovim znanjima odnosi da bi dobili ono što žele i kada to eventualno ostvare opet se ne bi mijenjali te nastavili po starome. Ipak, predan rad i učenje će nagraditi svakog onog tko je iskreno zainteresiran da korijenski promijeni svoj život. Posljedica toga je puno darova i ljepote u životu

Ljudi se također ne želi niti odreći svojih želja. Većina nije baš sretna odbaciti ono što žele. To nas uče od djetinjstva , a i društvo u kojem živimo je pogonjeno željom za što većom potrošnjom. Nije lako izdvojiti se iz te kulture. Većina, ne samo da je opsjednuta s hrpom želja, već je i krivo naučena da su ambicija i težnja ono što čini čovjeka.

Uspješan i razvijen čovjek u ovome društvu određen je upravo s takvim usmjerenjima, a ne s time koje vještine posjeduje i koliko teško radi. Filozofija siljenja je kriva jer čovjek nema osjećaj dobiva ono što želi, već misli da je uzrok što se nije dovoljno trudio i bio dovoljno ambiciozan. Mnogi gledaju kako drugi posjeduju ono što oni nemaju i onda se zbog toga osjećaju loše te da nisu sposobni imati stvari koje žele. Prava znanja nas pozivaju da promijenimo svoju perspektivu u vezi onoga što je doista važno u životu i onoga što nas istinski može usrećiti. Slijedeći to, stvaramo poziciju da se odmaknemo i ne sudjelujemo u stvarima koje stvaraju bezrazložni pritisak te da uživamo u stvarima koje su doista bitne.

Ljudi su ekstremno ciljno orijentirana vrsta, za razliku od drugih vrsta koje su zadovoljne s time da čine samo ono što je potrebno da bi osigurali opstanak iz dana u dan. Ljudska vrsta nikako ne uspijeva odvojiti se od konstantnog pritiska da stalno ostvaruje sljedeću, bolju stvar penjući se na novi, još viši vrh. Takvo što nije nužno loša stvar, ali problem je u tome kako ljudi pristupaju svojim ciljevima. Druga bića nemaju potrebu imati puno toga u svojem posjedu, ne teže da izgledaju dobro za druge, da čine bolje od drugih, te da čine bolje od onoga što treba činiti. 

Za razliku od drugih vrsta, čovjek osjeća svojevrsnu ispraznost i stalno traži način kako je ispuniti. Ljudi su razvili puno načina ispunjavanja praznine: impulzivna kupnja, jesti više nego je potrebno, okupirati se s obvezama više nego je potrebno itd. To se pogotovo događa uslijed izloženosti velikom stresu ili se netko pretvara da je ono što nije. Također, to se događa i kada želimo ostvariti nešto za što pretpostavljamo da će nas učiniti sretnijima. No, čak i ako čovjek to i ostvari, shvaća da opet nije sretan. Vrlo često ljudi se okupiraju s nečim što zarobljava njihovu pažnju: misli i emocije. Takav obrazac je jako nezdrav i kontraproduktivan. To onda predstavlja veliku prepreku i smetnju nečijoj sreći.

jedan od glavnih problema koji ljudi imaju je konflikt između polariteta. U svijetu duhovnosti ne dualnost ima više definicija, ipak ona koja je najviše usklađena s taoizmom je prikazana yin yang simbolom. Taj simbol prikazuje koncept ne dualnosti. Glavna formula tog simbola jest da je svemir u konstantnom stanju ravnoteže. Ta ravnoteža održava se kroz postojanje suprotnosti. Dok nastojimo dvije suprotnosti promatrati kao kontradikciju ili konflikt te jednu izuzimamo od druge, tada se suprotstavljamo samoj prirodi stvari koja i jednom i drugom polaritetu omogućuje da postoji. Nešto što je dugo, dugo je samo zato jer postoji kratko; toplina ne bi bila toplina bez postojanja hladnoće. Kada ne bi bilo poteškoća, mir i spokoj ne bi imali nikakvo značenje.

Postoji jako puno situacija u kojima su dvije stvari u opoziciji simultano istinite. Dobar primjer je kada roditelji djetetu kažu da ga bezuvjetno vole, ali istovremeno postoje stvari koje roditelji kod djeteta ne vole bezuvjetno (npr. Odgađanje, neurednost). S obzirom da imamo tendenciju voljeti kod drugih ono što volimo kod sebe također ne volimo stvari kod drugih ljudi koje ne volimo kod sebe. To se odnosi i na dijete koje će uvijek reflektirati stvari koje roditelji vole i koje ne vole.

Sve stvari koje su u suprotnosti su jedno i na taj način svemir se održava u ravnoteži i harmoniji. Ne dualnost se također može odnositi i prema istini koja je simultano i istina i neistina. Većina ljudi nije naučena niti naviknuta gledati svemir na takav način.

Povezane objave
Budi u tijeku i pretplati se na novosti