FunkyMEM portal za bitne stvari

Većina je ljudi toliko navikla na svoj vlastiti jezik da i ne razmišlja o tome kako neki pojmovi koji postoje primjerice u našem jeziku, ne postoje u nekom drugom jeziku svijeta. Svaki jezik ima drugačiji opseg vokabulara, a samim time razlikuje se i inventar riječi. Riječi i njihove kategorije koje postoje u određenom jeziku ukazuju na to da se tim pojmovima daje određena važnost. U svakom jeziku postoje pojmovi koji imaju određenu privilegiju da se nalaze u tom jeziku, a u skladu s time, određene riječi nemaju tu privilegiju, upravo zbog toga, postavlja se i pitanje zašto je to tako.

Kako uvjeti života djeluju na jezik?

Ne postoji niti univerzalan jezik kojim bi se obuhvatile sve riječi koje postoje na svijetu, a i da postoji, vjerojatno bi opet bilo riječi koje ne postoje u tom jeziku, a potrebne su da bi se njima nešto izreklo. Primjerice, u inuitu, jeziku Eskima, osnova za riječ snijeg je uglavnom ista, a na nju se dodaju različiti afiksi pomoću kojih Eskimi označavaju različite vrste snijega. Pomoću takvog postupka, Eskimi raspoznaju do nekoliko stotina različitih vrsta snijega. U njemačkom postoji 24 riječi za snijeg, a u sušnim područjima postoji obično jedna riječ za snijeg. Još iz 20. st. poznata je teza lingvista B. Whorfa o tome da ljudsko okruženje utječe i na jezik. Iako je ta pretpostavka i danas neobična i neprihvaćena, intuitivno se može zaključiti da potreba za imenovanjem bilo čega, pa tako i primjerice snijega, proizlazi iz potrebe da raspoznamo taj predmet, pojavu i dr.

Neke riječi postoje, a neke ne

Amerikanac Cody McClain Brown oženio se s Hrvaticom i, očaran Hrvatskom, napisao knjigu o prilagođavanju na ovdašnji način života, u toj je knjizi opisao aspekte hrvatske kulture i mentaliteta kojeg nismo svjesni baš zato što smo u njega toliko uvučeni. Knjiga se originalno zove Chasing a Croatian Girl, no prevedena je kao Propuh, papuče i punica. Osim što u svojoj knjizi progovara o navedenome, autor na duhovit način opisuje propuh, pojam koji ne postoji u engleskom jeziku: “Propuh je nezamjenjiv dio života u Hrvatskoj i na većini Balkana. Vjetrić koji puše s jednog kraja stana na drugi ili hladan vjetar koji puše na oblačan dan može rezultirati svakakvim tegobama. Propuh je odgovoran za sve, od bolnih mišića, glavobolje, prehlade, do infekcija i, čak, upala mozga.“ Ovo je samo jedan primjer od mnoštva riječi i pojmova koji u jednom jeziku postoje, a u drugom ne. Pritom treba imati na umu da su te postojeće riječi koncepti koji su iz nekog razloga potrebni u određenoj kulturi, postoje jer imaju određenu funkciju.

Kategoriziranjem seciramo svijet

G. Lakoff je američki filozof i kognitivni lingvist koji djeluje od 80-ih godina 20. st. pa sve do danas. 1987. napisao je knjigu Women, Fire and Dangerous Things koja još uvijek nije dostupna na hrvatskom jeziku, ali da jest, prijevod bi vjerojatno bio doslovan: Žene, vatra i opasne stvari. Naziv knjige vrlo je zanimljiv za jednu lingvističku knjigu, i sâm Lakoff kaže kako bi neupućeni čitatelj mogao, pročitavši naslov, pomisliti kako žene, vatra i opasne stvari imaju nešto zajedničko, vjerojatno bi pomislio i da su žene vatrene i opasne. U svojem djelu Lakoff se odmiče od tradicionalnih postulata i neki od njegovih ciljeva su da pokaže kako je um povezan s tijelom, kako ne postoji jedan jedini ispravan način viđenja svijeta tj. shvaćanja što je istinito, a što lažno i kako ne koriste svi ljudi isti konceptualni sustav.

Prema autoru: „Uvriježeno je mišljenje kako su pojmovi kategorizirani u istu skupinu na temelju onoga što im je zajedničko.“ U hrvatskom jeziku, pod pojmom kategorija misli se na gramatički rod, u nas su to muški, ženski i srednji rod, no ono na što je važno obratiti pozornost je činjenica da rodovi odnosno kategorije nisu prisutne u svakom jeziku, a i kad jesu, one ne moraju nužno biti podijeljene na muški, ženski i srednji rod. Takva podjela promiče se još od gramatika klasičnih jezika – grčki i latinski imaju navedene tri kategorije, ti jezici uzimani su kao standard i norma za opisivanje drugih jezika. Tako je i prva gramatika hrvatskoga jezika, ona Bartola Kašića iz 1604., Institutionum linguae illyricae libri duo, napisana je na latinskom jeziku. Važno je i da gramatički rod tj. kategorija nema veze sa spolom (muški, ženski), npr. u hrvatskom jeziku, imenica čaša je ženskoga roda, no čaša nema spol.

Kategorije su imaginarni koncepti

Prema Lakoffu: „Jedan od ciljeva je istražiti kompleksnost načina na koji ljudi uistinu kategoriziraju. Npr. naslov ove knjige inspiriran je australskim aboridžinskim jezikom djirbalom, koji ima kategoriju balan koja uključuje žene, vatru i opasne stvari (...) Ovdje nije riječ o klasifikaciji pomoću zajedničkih svojstava (...) Razumijevanje načina na koji kategoriziramo ključan je za razumijevanje načina na koji razmišljamo i funkcioniramo, točnije, za razumijevanje onoga što nas čini ljudima.“ Gramatičke kategorije donedavno su se uzimale zdravo za gotovo, kao norma, a ne pretpostavka tj. koncept podložan promjeni.

Prema riječima istog autora saznajemo sljedeće: „(...) kategorije su kategorije stvari. Razumijemo svijet pomoću stvari, ali i njihovih kategorija i zbog toga smo skloni vjerovati da su te kategorije stvarne. Imamo kategorije za biološke vrste, supstance, oruđa, boje, rođake i emocije, a imamo čak i kategorije za rečenice, riječi i značenja.“ Nakon navedenog citata, jedan od mogućih zaključaka je taj da kategorije funkcioniraju poput shema kojima skiciramo svijet i pojednostavljujemo ga u svom umu. One su svojevrsne mentalne mape čija je svrha da nam pomognu usmjeriti fokus na određeni fenomen, međutim, iako pomoću njih oblikujemo svijet oko sebe, to su ipak samo koncepti.

Shvaćati kategorije kao stvarne fenomene može biti nezgodno jer na taj način nesvjesno usitnjavamo svakodnevne pojave i tako ih odvajamo od vlastite svijesti. Možda i iz tog razloga autor kaže kako je potrebno razumjeti način na koji stvaramo kategorije jer samim osvještavanjem činjenice da smo skloni kategoriziranju, možemo razumjeti vlastite postupke. Naime, jezik i svijet u kojem živimo ponekad dijele slične zakonitosti. U ovom slučaju, to je kategoriziranje – u jeziku kategoriziramo pojmove, a u životu pojave, bile one u obliku ljudi, emocija, situacija. I u jednom i u drugom slučaju imamo tendenciju sortirati, što je u redu, no korisno je osvijestiti tu naviku.

Autorica: Nika Hrvatić