Misli trebaju biti usklađene sa stvarnosti. Imamo slobodnu volju putem koje možemo usmjeravati svoje misli, stoga potreban je izbor i određeno ulaganje energije kako bi misli držali usklađene sa stvarnosti. Trebamo imati sposobnost razlučiti ono što je objektivno s onim što je subjektivno, a subjektivno je ono što se nalazi u našim umovima te ovisi o našim mislima i osjećajima. Recimo, zalazak sunca na morskoj pučini, sunce postoji objektivno, kao i more, no percepcija sunca i mora postoji isključivo u umu, kao i osjećaj uživanja. Oni su subjektivni.
Drugo značenje objektivnosti povezano je s našim misaonim procesima. To znači da ako ostanemo u kontaktu s činjenicama, tada tako postavljeno stanje uma vodi naše misli prema istini. To znači biti objektivan. Takva osoba je usmjerena na stvarnost. Takva osobu koristi logiku da bi nešto zaključila, i uzima u obzir sve relevantne dokaze. Takva osoba je voljna promijeniti mišljenje ako činjenice podržavaju drugačije zaključke. Pomislite na znanstvenika koji proučava dokaze da podrži li sruši neku teoriju, pomislite na porotnika koji nastoji objektivno uzeti u obzir sve dokaze kako bi mogao odlučiti je li netko kriv ili nije. Nasuprot tome osoba je subjektivna ako je vode njezina vjerovanja, predrasude te osjećaji i ako ignorira relevantne činjenice. Ona se uvijek drži svojih vjerovanja nasuprot dokazima.
Stvari postoje u svijetu koji je neovisan od naše svjesne percepcije. Stvari su ono što jesu, imaju svoj identitet, neovisno o tome što znamo, mislimo i osjećamo u vezi njih. Činjenice su činjenice. Funkcija našeg uma je da prihvatimo stvari onakve kakve jesu. Ta pozicija naziva se realizam. Realnost je stvarna, mi nismo ti koji je stvaramo. Svjesnost ovisi o postojanju.
Suprotna pozicija je primarnost svjesnosti. Objekti koje poznajemo nisu neovisni već su stvoreni, konstruirani od naših umova. To znači da um oblikuje našu realnost, svijet u kojem živimo. Svjesnost je primarna, a ono što postoji zato jer smo toga svjesni. Ovu poziciju zauzima većina ljudi, na takav način nemoguće je percipirati ono što jest.
Pomislite samo na svu raznolikost koju nalazimo u svijetu koji nas okružuje. Pođite na ulicu pa primijetite svu tu raznolikost. Multiplicirajte tu raznolikost zamišljajući što sve sadrži neka druga okolina, šume, obala, planine, multiplicirajte to još više sa strukturom atoma i galaksija. Zamislite i ono što se konstantno događa na svim tim nivoima, od kemijskih reakcija, komunikacijskih procesa, vrtnje zemlje oko sunca i zamislite da se to sve konstantno događa kroz cjelokupnu povijest naše vrste i prije toga i multiplicirajte sve to sa svim stvarima koje se konstantno događaju a nismo ih još otkrili. No bez obzira na svu tu različitost i kompleksnost, možemo za sve to upotrijebiti dvije riječi:
TO JEST (to postoji), TO ŠTO POSTOJI JE TO ŠTO JEST. To znači da sve to što postoji ima svoj identitet.
Ono što nikada nećete moći percipirati je nešto bez identiteta.
Puno stvari se događa u našem umu, razmišljanje, osjećanje, promatranje, gledamo zalazak sunca, učimo za ispit, napravimo i uživamo u finom jelu, želimo nešto . No bez obzira na svjesne različitosti u životu, osoba može reći „ja sam svjestan.“
Činjenica da smo svjesni implicirana je u svemu što se događa u našem umu. Percipirati neki objekt kao drvo znači biti svjestan drveta. No iako percipiramo drvo kao drvo ne možemo imati direktnu percepciju svih funkcija drveta. Sve što percipiramo, mislimo, osjećamo i iskušavamo je svjesno.
Riječ svjesnost ne znači samosvjesnost, ona označava bilo kakav stupanj i oblik svjesnosti, uključujući i djetetovu vizualnu svjesnost majčinog lica, ili svjesnosti lava kada ugleda gazelu. No, čovjek ima potencijal samosvjesnosti, lav je nema, kao niti tek rođena djeca. Svjesnost sama po sebi uključuje bilo kakvu formu svjesnosti, na bilo kojem nivou. Da bi netko bio svjestan na bilo kojem nivou i u bilo kojoj formi, mora biti svjestan nečega. Ne postoji nešto kao biti svjestan, a ne biti svjestan ničega. Kada razmišljamo, razmišljamo uvijek o nečemu. Kada iskušavamo strah, to znači da se bojimo nečega. Koncept svjesnosti je primaran i on se ne može definirati. Svjesnost je atribut svih entiteta. Svjesnost uvijek mora biti u odnosu na nešto. To nešto drugo opet ima svoju svjesnost. Biti svjestan znači biti svjestan nečega što postoji. Pogledajte prostoriju u kojoj se nalazite i vidite što se nalazi tamo. Usmjerite sada pozornost prema nekom objektu iz prostorije, recimo da je to lampa. Ta lampa se nije pojavila u postojanju kada ste je vi postali svjesni, niti ona nestaje iz postojanja kada usmjerite svjesnost negdje drugo, vi ste svjesni da stvari oko vas postoje kada ih promatrate sekvencijski. Svaka od tih stvari koje promatrate ima svoj identitet, ona je ono što jest.
U Tranceframing školi možete naučiti kako razviti svoj um i podesiti ga na percepciju onoga što jest. To sve mijenja u vašem životu.
