Zona
Dreamstime m 29956167

UM I PERCEPCIJA REALNOSTI

Um ima sposobnost razlučivanja onoga što je objektivno i što je subjektivno. Subjektivna slika realnosti ovisi o našim stanjima, mislima i emocijama. Misliti da je to realnost je vrlo opasno. Naučite više.

Misli bi uvijek trebale biti usklađene sa stvarnosti. Slobodna volja je ta putem koje možemo usmjeravati misli, no da bi to mogli prvo što moramo je donijeti odluku te moramo uložiti određenu količinu energije kako bi svoje misli mogli držati usklađene s onim što doista jest.

Razvijen um ima sposobnost razlučivanja onoga što je objektivno i onoga što je subjektivno. Ono što je subjektivno slika je realnosti koja se nalazi u našem umu te ovisi o našim stanjima, mislima i emocijama. Npr. promatrate zalazak sunca, sunce postoji objektivno, no percepcija sunca postoji isključivo u umu kao i osjećaj ljepote i uživanja. Osjećaj ljepote i uživanja su subjektivni.

Razvijen um uvijek je u kontaktu s činjenicama. Takav um misli i percepciju uvijek vodi prema istini. To znači biti objektivan. Čovjek s takvim umom uvijek koristi zdrav razum i logiku da bi nešto zaključio te uzima u obzir sve relevantne činjenice i dokaze. Ljudi s takvim umom uvijek su voljni i promijeniti mišljenje ako činjenice podržavaju drugačije zaključke.

Percepciju kod ljudi koji subjektivno razlučuju uvijek oblikuju njihova vjerovanja, predrasude i osjećaji. Putem toga uvijek se ignoriraju relevantne činjenice. Takav čovjek se uvijek drži svojih vjerovanja, memorija i emocija, nasuprot dokazima.

Objekti uvijek postoje u svijetu koji je neovisan od naše svjesne percepcije. Objekti su ono što jesu, imaju svoj identitet, neovisno o tome što mi znali o njima, mislili ili osjećali. Činjenice su uvijek činjenice, a funkcija zdravog uma je da prihvatimo stvari onakve kakve jesu. To znači biti realan. Realnost je stvarna i zabluda je ako netko misli da stvara realnost. Na žalost pod utjecajem različitih indoktrinacija ljudi misle da su oni ti koji stvaraju svoju realnost. Oni ju percipiraju, a to je bitna razlika. Za one koji „misle“ da stvaraju realnost, objekti koje poznaju nisu neovisni već su konstruirani od strane njihovog uma. To znači da um oblikuje percepciju realnosti. Takva „realnost“ je subjektivna i ona nije stvarna. Iz te pozicije nemoguće je percipirati ono što jest.

Realnost je ono što se konstantno događa, ona je raznolika i vrlo kompleksna, ona postoji, a to što postoji jest. Sve ono što jest ima svoj identitet. Ono što nema identitet ne možemo percipirati, osim jedne stvari a to je životna sila. Životna sila, iako ju možemo percipirati, nema identitet. Stoga aksiomi postojanja su: postojanje postoji; postojanje znači život; svaki objekt postoji; postojanje je cjelokupnost onoga što jest. Kao što možemo definirati aksiome postojanja možemo definirati i aksiome identiteta: ako je nešto A onda je to A; ne može biti A i ne A. Ništa u realnosti nije determinirano. Ne postoji ništa što nema specifičan identitet.

Sve što se događa uvijek ima uzrok. Pojava nekog događaja određena je okolnostima u kojima se događaj događa. Sve ono što se događa određeno je prirodom (identitetom) entiteta koji čini akciju. Uzrok uvijek ima i posljedicu. Ako uzrok nije osviješten i transformiran on će uvijek utjecati da se događa ista vrsta akcije i u drugim situacijama.

Puno stvari događa se u umovima ljudi: razmišljamo, osjećamo, promatramo, učimo, činimo, uživamo, želimo. Za sve to što se događa možemo reći „ja sam svjesna/svjestan. Svjesni smo bilo čega zato jer se to manifestira u našem umu. Percepcija nekog objekta, npr. drveta, znači da imamo svjesnost drveta, a imamo ju zato jer imamo program drveta u svojem umu. Iako smo svjesni drveta, istovremeno nismo svjesni svih njegovih funkcija. Ako nemamo program nečega u svojem umu onda to ne možemo iskušavati svjesno niti misliti o tome. Za razliku od ostalih bića, čovjek ima potencijal samosvjesnosti. Npr. vuk nema samosvjesnost, lav ne zna da je lav. Također niti novorođenče nema samosvjesnost, ona se razvija odrastanjem i odgojem.

Kada razmišljamo ili osjećamo, uvijek to činimo u vezi nečeg. Svjesnost je atribut svih entiteta. Biti svjesna/svjestan znači imati svjesnost da nešto postoji. Ako čitate ovaj tekst, svjesni ste ga i to samo zato jer ste usmjerili svoju pažnju prema njemu. Ovaj tekst se nije pojavio u postojanju kada ste ga vi postali svjesni, niti će on nestati iz postojanja kada ga pročitate te nakon toga usmjerite svoju pažnju na nešto drugo. Svjesni ste onoga što promatrate u određenom trenutku. Svaka stvar ima svoj identitet, ona je ono što jest. Ono što postoji ne postoji samo u vašem umu, stvari postoje i u stvarnom svijetu, na način na koji doista postoje, a ne na način na koji vi to percipirate. Da bi bilo što identificirali, uključujući i sebe, moramo biti svjesni toga. Ako želimo nešto identificirati istinito, moramo imati zdravu percepciju, a takvu percepciju može imati samo zdrav i razvijen um.

Arhiva