
RAZLIKE SPOLOVA
Žene su navodno nježnije, krhkije, hirovitije i vole tračati, dok su muškarci grublji, spretniji s alatom, zaluđeni sportom. Otkuda i koje su razlike u ponašanju i razmišljanju između žena i muškaraca. Saznajte više.
Žene su navodno nježnije, krhkije, hirovitije i vole tračati, dok su
muškarci grublji, spretniji s alatom, zaluđeni sportom... Iako su to možda samo
stereotipi, činjenica je da razlike između muškaraca i žena ipak postoje.
Različite polemike o muško - ženskim različitostima pokušavaju utvrditi otkud
razlike u ponašanju i razmišljanju između spolova, pa tako dok neki taj jaz
pripisuju genima, drugi ga objašnjavaju okolinom i odgojem.
Razlike u genetskoj strukturi
Iako to neki stručnjaci danas opovrgavaju, muškarci i žene su kao zametak u
majčinoj utrobi, navodno isti do osmog tjedna trudnoće. Jedina je razlika na
razini kromosoma gdje i počinje njihova diferencijacija. Od 23 para kromosoma,
samo jedan odlučuje hoće li se razviti muškarac ili žena, jer žena u zadnjem
paru kromosoma ima dva X kromosoma, dok muškarac ima jedan X i jedan Y
kromosom, zbog čega se žene često šale da se zapravo radi o oštećenom odnosno
slomljenom X kromosomu. Iako je riječ tek o samo jednom različitom kromosomu,
upravo on čini veliku razliku, pa tako žena ima reproduktivnu funkciju, građom
i visinom je manja od muškaraca koji su pak dlakaviji od žena, imaju bradu i
brkove, te su često snalažljiviji u prostoru i hrabriji. Kromosom Y, budući da
je manji nosi i manje gena, te sadrži manje od 100 gena, dok ih X kromosom
sadrži više od 1.000. Taj podatak navodi znanstvenike na zaključak da se Y
kromosom "stisnuo" te da je potrošen, pa predviđaju njegov nestanak u
idućih 5 milijuna godina.
Razliku između muškaraca i žena uvjetuju i hormoni: muški testosteron i ženski
estrogen. Dok testosteron kod muškaraca varira tijekom dana ovisno o stvaranju
sperme, ženski je estrogen vezan uz menstrualni ciklus i upravo je on zaslužan
za PMS. Neki istraživači smatraju da visoka razina testosterona kod žena može
doprinijeti tome da će vjerojatnije roditi muško dijete. Razlike između spolova
postoje čak i u mozgu. Naime, prema istraživačima žene i muškarci su jednako
inteligentni, te je njihov mozak jednake veličine u usporedbi s ostatkom
tijela. Međutim, muški i ženski mozak sadrže različite proporcije sive i bijele
tvar pa tako muškarci imaju više sive i manje bijele tvari nego žene. Siva
tvar sadrži centre za obradu podataka, dok bijela tvar povezuje područja sive
tvari. Drugim riječima muškarci imaju više područja za obradu podataka, dok su
kod žena takvi centri povezaniji.
Neki smatraju da to dokazuje da su muškarci bolji u znanosti i matematici, dok
su žene bolje u verbalnom izražavanju. Međutim, prema mnogim drugim
istraživanjima taj je stereotip pogrešan. Naime, iako muškarci postižu bolje
rezultate u standardiziranim matematičkim testovima, bolje ocjene iz matematike
ipak postižu žene. Stoga su znanstvenici zaključili da su te razlike u mozgu
toliko male da su zapravo neznatne, te ne čine neku razliku kod učenja.
Spolovi po pitanju emocija
Jedno američko istraživanje tražilo je od ispitanika da povežu određene
karakteristike s jednim od spolova, pa je tako 90% Amerikanaca ocijenilo žene
kao emotivne, što se zapravo i slaže sa stereotipom da muškarci ne pokazuju
osjećaje i rijetko plaču. No, u djetinjstvu djevojčice i dječaci plaču jednako,
a razlike se počinju javljati tak u pubertetu, pa tako prema jednom
istraživanju žene već u 18. godini plaču četiri puta više od muškaraca. Jedno
od logičnih objašnjenja za to je hormon prolaktin koji je zaslužan za to koliko
ljudi plaču. Prolaktin je prisutan u krvi i suzama, te je prisutniji u ženskom,
nego u muškom tijelu. Ženski su suzni kanali također oblikovani malo drugačije
od muških što također može biti zbog činjenice da žene više plaču.
Još jedno od mogućih objašnjenja zašto žene plaču više od muškaraca jest da
depresivni ljudi puste suzu četiri puta više od ostalih, a dvije trećine
pacijenata dijagnosticiranih s depresijom su žene. No budući da društvo još od
djetinjstva potiče muškarce da ne plaču, odnosno žene da je u redu plakati, ta
se činjenica može protumačiti i na taj način.
Stereotip da žene često šalju miješane signale, pogotovo kad se radi o
udvaranju također je jedan od raširenijih. Istraživanje o tome je provedeno na
teksaškom sveučilištu, a pokazalo je da se zapravo radi o tome da se spolovi
pogrešno razumiju. Znanstvenici smatraju da taj fenomen potječe još od drevnih
muškaraca koji su se trudili imati čim više potomaka, dok su se žene pokušavale
zaštiti od prevare. Isto istraživanje, koje je pokazalo da se žene percipira
kao emotivne, pokazalo je i da se muškarce doživljava kao agresivne i hrabre,
te su na temelju toga htjeli objasniti zašto uglavnom muškarci obavljaju
direktorske i druge visoke funkcije, dok žene općenito posjeduju bolje vještine
rukovođenja.
No istraživanje nije pokazalo da su muškarci više ljuti ili agresivniji od
žena, već da drugačije pokazuju svoje vještine. Istraživanje floridskog
sveučilišta uočilo je da muškarci i žene posjeduju jednak broj ljutih i
agresivnih misli, no žene se u principu ljute dulje i sklone su se 'osvetiti'
iza leđa, primjerice tračevima, dok su muškarci više za izravan pristup, te će
se suprotstaviti osobi licem u lice. U pravilu, način kako će muškarci i žene
reagirati u ljutnji ne ovisi toliko o spolu, već o stupnju moći. Naime, ljudi
općenito nastupaju direktnije prema onima koji su slabiji od njih, odnosno
pritajenije prema nekom tko je na višem položaju od njih.
Ljubomora po spolovima
Opće je vjerovanje da su žene u pravilu ljubomornije na emocionalnu nevjeru,
dok su muškarci više ljubomorni na onu seksualnu. Mnogi to povezuju s
činjenicom da muškarci u želji za potomstvom ne mogu biti sigurni da je dijete
njihovo ako je žena bila nevjerna, dok se žene brinu da će ih partner ostaviti
i prestati skrbiti za njih i dijete, ako se radi o emocionalnoj nevjeri. No
istraživanja nisu u potpunosti potvrdila tu pretpostavku. Naime, jedno njemačko
istraživanje gdje su ispitanici od ponuđenih scenarija morali odabrati one
više uznemirujuće, žene su se odlučivale za emocionalnu nevjeru, dok je odabir
muškaraca ovisio o kulturi iz koje dolaze.
Jedno kalifornijsko sveučilište odlučilo se za drukčije metode da bi došli do
tog odgovora. Naime, oni su mjerili krvni tlak i otkucaje srca prilikom
istraživanja te su ustanovili da su muškarci pokazivali veće reakcije na
seksualnu nevjeru, dok su žene podjednako reagirale u oba slučaja, što pokazuje
da stereotip nije u potpunosti točan.
Bol i stres
Iako mnogi smatraju da žene imaju veću toleranciju na bol u usporedbi s muškarcima,
budući da rađaju, to možda i nije tako. Naime, mnoga istraživanja pobijaju tu
tvrdnju, primjerice istraživanje provedeno u engleskom Bathu gdje su muškarci i
žene umakali ruke u ledenu vodu, a pokazalo se da žene imaju manju toleranciju
na bol. Međutim istraživači su utvrdili da su žene kroz život češće izložene
boli, te da je bol u principu duljeg trajanja nego kod muškaraca.
Ženski mozak također percipira bol drugačije nego muški. Naime, ženski limbički
sustav postaje aktivan kad se radi o boli ili stresu, a budući da je on
odgovoran za osjećaje, znači da žene osjećaju emotivnu reakciju na bol i stres,
što se objašnjava tradicionalnom ženskom ulogom njegovateljica. Postoji
vjerovanje da su žene brižnije od muškaraca. Prema jednom istraživanu o društveno
povezanim temama, žene su za 7 od 12 postavljenih pitanja pokazale izraženo
veću brigu nego muškarci. Osim što se više brinu, istraživanje je pokazalo da
žene uz to osjećaju i veću razinu stresa prilikom zabrinutosti. Tako je
primjerice amigdala, dio mozga zadužen za procesuiranje osjećaja poput straha i
tjeskobe, kod muškaraca povezan s vizualnim korteksom i organima koji
procesuiraju vizualne podražaje, dok je kod žena povezan s dijelovima mozga
koji reguliraju probavu i hormone, što zapravo znači da će stres kod žena
vjerojatnije prouzročiti fizičke manifestacije nego kod muškaraca.
Žensko tijelo također proizvodi više hormona povezanih sa stresom nego muško,
zbog čega žene stresnije doživljavaju stvari, te im je potrebno više vremena da
ih stres prođe, čak i kad je sam događaj koji ga je prouzrokovao završio.
Razlike u komunikaciji
Prema mnogim psiholozima muškarci i žene komuniciraju toliko drugačije kao
da nisu s istog planeta. Teorija kreće od toga da žene barataju s puno većim
vokabularom te ga koriste češće nego muškarci koji se uglavnom drže istih
izraza. To se objašnjava time što muškarci, za razliku od žena, ne vole pričati
o svojim osjećajima te ne pružaju ženama onu vrstu potpore u kriznim
situacijama kakvu bi one željele. Umjesto da pruže potporu, kod iskazivanja
problema muškarci su skloniji samo prijeći preko njega bez prevelikog
razgovora.
Prema jednoj statistici žene barataju s oko 7.000 riječi dok muškarci koriste
tek oko 2.000, što znanstvenici također tumače činjenicom da žene kroz riječi
izražavaju svoje osjećaje te rješavaju probleme, dok su muškarci skloniji isto
napraviti s djelima, radije nego se verbalno izražavati. No mnogi psiholozi su
suglasni da su te razlike toliko neznatne da ne bi trebale praviti veće probleme
u komunikaciji između spolova.
Ostali stereotipi vezani uz spol
Neki stereotipi vezani uz muškarce potvrđeni su i istraživanjima, primjerice da
muškarci preferiraju pivo i gledaju sport. Tako prema jednom istraživanju
dvostruko više muškaraca, u usporedbi s 'nježnijim' spolom, preferira pivo nad
vinom te se čak njih oko 75% opisalo kao strastveni sportski navijači, iako se
sam postotak dodatno povećava iz godine u godinu. Međutim, ono što upućuje da
nije riječ o muško-ženskim razlikama, već o naučenom tipično muškom ponašanju,
je činjenica da se samo 58% muškaraca starijih od 50 godina opisalo na isti
način, dok se tako doživljava čak 72% muškaraca u dobi između 18 i 29 godina.
Prema jednom drugom stereotipu muškarci ne žele pitati za upute dok voze, već
će radije zalutati. Prema jednom istraživanju više od polovice ispitanih
muškaraca izjavilo je da neće pitati za upute ako baš stvarno ne moraju. To se
također objašnjava razlikom kod vožnje između muškaraca i žena. Naime, žene
koriste znakove te pokušavaju zapamtiti cestu povezujući poznata mjesta na
njoj, dok muškarci stvaraju vlastiti pregled ceste i svojih znakova pomoću
kojih memoriziraju put.
Unatoč svim ovim, ali i brojnim drugim razlikama, muškarci i žene su ipak ista
vrsta koja se svojim razlikama, zapravo, dobro upotpunjuje. Stoga nastojite imati
razumijevanja za suprotni spol te imajte na umu da se zapravo samo radi o
drukčijoj percepciji koja možda ponekad može rezultirati i boljim rješenjima.