blog

PERCEPCIJSKI ZATVOR I KAKO GA SE OSLOBODITI

Viša svijest može se ponovno aktivirati i osloboditi čovjeka ovog percepcijskog zatvora i uvjerenja kako je krhko i ranjivo smrtno tijelo, koje ništa ne može učiniti, osim biti žrtvom. Naučite više i poslušajte predavanje.

Pratite našu facebook stranicu,kliknite ovdje i budite informirani. 

„Triune Brain“ je hipoteza neurologa dr. Paul MacLean-a koji je pretpostavio da je evolucija usvojila politiku izgradnje puno naprednijih mozgova od onih starijih, primitivnijih mozgova.

Istraživanja povijesti razvoja mozga govore da smo nekoć davno bili daleko od ljudskih stvorenja, bili smo sličniji krokodilima. MacLean da sva tri mozga operiraju kao tri međusobno povezana biološka kompjutora, svaki sa svojom posebnom inteligencijom, vlastitom subjektivnošću te vlastitim osjetom vremena i prostora, te vlastitom memorijom.

REPTILSKI MOZAK- najniži ili najraniji mozak

LIMBIČKI MOZAK – drugi evolucijski mozak

NEOKORTEKS - ljudski mozak

Sva tri mozga međusobno su povezani živcima, što znači da mogu komunicirati međusobno, iako češće izgleda da operiraju autonovno kao odvojeni moždani sustavi svaki sa svojim zasebnim kapacitetom. U kolokvijalnim terminima, ljudska bića su poput krokodila (reptilski mozak), konja (libmički sustav) i kompjutora (neokorteks).

REPTILSKI MOZAK bavi se bazičnim opstankom, instinktivnim i reproduktivnim funkcijama, (4 F : feeding – fucking – flight – flight). To je upravo ono što reptili rade sa svojim malim mozgovima: bore se, bježe,jedu i reproduciraju se. Inače oni samo čekaju i promatraju. Dr. MacLean napisao je : „Gotovo je nemoguće zamisliti usmanljenije i emocionalno praznije biće od krokodila.“

LIMBIČKI MOZAK upravlja s emocijama.

NEOKORTEKS jedini mozak u kojem se nalazi razum.

Vrlo mali broj ljudi funkcionira putem dominantnog neokorteksa. Niti jedna životinja nema taj kompjutor, no vrlo mali broj ljudi zna kako on funkcionira te ga koristi vrlo malo. Većina dominantno koristi reptilski i limbički mozak. Većina je programirana i pre stimulirana kako bi koristila reptilski mozak. Umovi takvih ljudi preokupirani su s borbom za opstanak, „žderanjem“ i seksom.

Limbički sustav, sjedište emocija vrlo često hakira više mentalne funckije nastojeći sve podrediti emocijama umjesto da emocije budu sluga razumu.Većina je zaglavljeno na niviou reptilskog i limbičkog mozga i ne može se uzdići na božanski, zdravo razumski nivo svojeg unutarnjeg superkompjutora (neokorteks). Spoznaja istine i ostvarenje svoje izvorne prirode zahtijeva da neokorteks radi svojim punim kapacitetom. U jungovskim terminima, „sjenka“ je reptilski mozak, „persona je limbički mozak dok je „self“ kompjutor. Razum, a ne vjerovanja čini nas bogovima.

Reptilski mozak je rigidan, opsesivan, kompulsivan, ritualan i paranoidan te naginje repetitivnom, programiranom ponašanju s nikakvom mogućnošću učenja iz grešaka. On kontroira vitalne funkcije kao što je disanje, lupanje srca i aktivan je cijelo vrijeme, čak i u dubokom snu. Kada s on isključi nastupa smrt. Reptilski mozak se još naziva mehaničkim umom.

Limbički sustav dodaje emocije instinktima, i on može generirati više različitih i fleksibilnijih ponašanja te usmjeravati ka učenju. Limbički sustav klasificira sve kao „sviđa mi se – ne sviđa mi se; i cijelo vrijeme se na taj način bavi izbjegavanjem boli ili ostvarenjem užitka.

Limbički sustav ima evaluacijsku funkciju, sjedište je naših vrijednosnih prosudbi, određuje kada ćemo se osjećati pozitivno ili negativno prema nečemu, te usmjerava našu pozornost prema nečemu. On ima jak utjecaj na limbički sustav. Prisutan u racionalizaciji želja, ljudi su privučeni njihovim željama i racionalni um tada nastoji objasniti zašto upotrebaljava neka pseudoobjašnjenja ili drugo, tj. osobne mitove.

Misleći racionalni um, koji bi trebao biti naš glavni alat, još uvijek ostaje pod kontrolom dva niža mozga. Upravo to zadržava ljudski napredak. Limbički sustav emocija, umjesto da procesira razborito ili logično, prosuđuje jesu li naše ideje dobre ili loše, koristeći njegove vlastite iracionalne i nelogične kriterije. U neokorteksu se nalaze više kognitivne funkcije koje razlikuju ljude od životinja. MacLean ih je opisao kao „majku inovacije i oca apstraktne misli. Gotovo sve životinje imaju neokorteks koji je mali, sitan i nerazvijen. Ljudi bez funkcioniranja korteksa vegetiraju. Razum je najmlađa i najosjetiljivija kvaliteta ljudskog uma. Sve životinje žive bez svjesnog razloga. Razum je za mnoge luksuz i većina ljudi izabrala je živjeti bez njega i ostati zarobljeni u infantilnom svijetu trenutnog zadovoljstva. Većina ljudi pati od nedostatka zdravog razuma.

To je posebno prisutno u kulturi zapadne civilizacije kojoj pripadamo. Zapadna civilizacija povlađuje trenutnim zadovoljstvima. Ona s namjerom infantilizira ljudi i ohrabruje ih da budu manje racionalni kako bi više kupovali. Kapitalistički princip profita je direktan neprijatelj razumu i svaka država i sustav će tražiti kontrolu ljuskog razuma jer na taj način može kontrolirati i izrabljivati čovjeka, to se konstantno događa, a u ovim vremenima to je jasno primjetno. Razum nije visoko vrednovan od ljudi, društva i vlada. U Novom svjetskom poretku on je ugrožen i smatra se neprikladnim.

Kapitalistička medijska i marketinška industrija cilja na limbički sustav i reptilski mozak, a nikada na neokorteks. Reklamiranje i medijsko manipuliranje nije nikada usmjereno na neokorteks, tj. na razborite argumente.

Marketinška i medijska industrija nikada čovjeka ne tretira kao biće koje razmišlja već ljude isključivo tretira kao mašine za emocije i želje koja se s lakoćom može manipulirati da se kupi reklamirani proizvod. Sport je iznimno moćan zato što se obraća dirketno reptilskom mozgu. Npr. boks je čisto, ritualizirano nasilje. Natjecateljski mečevi između nogometnih rivala stvarju mžnju izemđu suprostavljenih navijača i mogu stvoriti i javno nasilje. Veliki dio zabavne indrustrije je smješten na rub emotivnog i insintkivnog vulkana. Svijet zabave diljem svijeta derevira svoje zadovoljstvo i moć iz sposobnosti da dozove sjenku sile koja nas energizira i čini nas više živim i vitalnim.

Kada neokorteks nije razvijen ljudi funkcioniraju putem vjerovanja. Vjerovanja operiraju na način placebo efekta ili nocebo efekta . Većina se osjećaja bolje kada vjeruje i lošije kada počnu sumnjati. Posljedica toga je da propitkuju i sumnjaju sve manje , a vjerju sve više . Samo zato kako bi se osjećali sve bolje. To je savršen proces. Ljudi će vjerovati bilo čemu ako to prodate na ispravana način i to će ih činiti da se osjećaju bolje, naravno privremeno, a posljedice su katastrofalne.

Živimo u globalnom društvu koje se ne razlikuje puno od kolektivnog izražaja reptilskog i limbičkog mozga. Ljudi bi mogli surađivati i ostvarivati uzajamnu korist, ali reptilski mozak i mentalitet krda želi se natjecati, pobjeđivati, osvajati. Ako netko pobjeđuje to znači da netko drugi gubi, a to jamačno ne želite biti vi. Pobjeda i poraz postali su ljudska opsesija jer čovjek izjednačava pobjedu s opstankom, a poraz s izumiranjem.

Na žalost, društvo u kojem živimo tako djeluje. Ipak, vidljivo je kako se polagano javlja tračak nade kojim bi ljudi prestali slijepo slijediti nametnute norme bez ikakve svrhe i razuma te okrenuti se pravim, prirodnim vrijednostima. Ta prava, beskrajna svijest može ponovno aktivirati i osloboditi ljude ovog percepcijskog zatvora i uvjerenja kako smo ni manje ni više nego ovu krhko i ranjivo smrtno tijelo, koje ništa ne može učiniti, osim biti žrtvom.

Povezane objave
Budi u tijeku i pretplati se na novosti