
UBOJSTVA IZ ČASTI
Oko 5.000 žena godišnje žrtve su tzv. 'ubojstva iz časti', koje počine muški članovi njihove obitelji zbog sumnje da su te žene obečastile obiteljsko ime.
Svijet se zgrozio kada su, početkom svibnja 2007., na Internetu osvanuli snimci kamenovanja do smrti 17-godišnje kurdske djevojke Due Khalil, koje se dogodilo mjesec dana ranije. Dua je bila pripadnica jezidske zajednice zaljubljena u mladića iz sunitske muslimanske zajednice, a njezina obitelj je vjerovala da se planira udati za njega i preobratiti na njegovu vjeru. Iako ne postoje nikakvi dokazi za to, Dua je postala žrtvom ubojstva iz časti.
Stotinjak muškaraca, većinom članova njezine obitelji, izvukli su Duu iz kuće, naočigled policajaca koji su bili u blizini, te ju počeli kamenovati i tući. Za vrijeme brutalnog napada su je i skinuli, što simbolizira da je obeščastila obiteljsko ime i jezidsku zajednicu. Zadnje trenutke umiruće djevojke kamerama s mobitela snimalo je više prisutnih muškaraca, zbog čega taj barbarski čin, koji mnoge asocira na Srednji vijek, djeluje još nevjerojatnije. Iako su zbog pozornosti koje je cijeli slučaj pobudio na Zapadu, četvorica muškaraca uhićena, istina je da u javnost nije izašla video snimka, Duanina smrt bila bi tek jedna u nizu.
Časna ili nečasna ubojstva
Ubojstvima iz časti podvrgnute su žene, djevojke i djevojčice za koje se vjeruje da su na neki način obeščastile svoju obitelj, a ubojice su najčešće najbliži članovi žrtvine obitelji.
Sanja Sarnavka, aktivistica i koordinatorica feminističke grupe za afirmaciju i implementaciju ženskih ljudskih prava B.a.b.e., ističe pak da je nova tendencija da se promijeni naziv takvih ubojstava.
"Baš sam u Maleziji bila u 10. mjesecu, gdje smo razgovarali o tom problemu sa organizacijom koja okuplja žene sve koje žive pod muslimanskim zakonima, i gdje se počelo insistirati da se ta ubojstva uopće prestanu zvati ubojstvima iz časti, jer tako se ljudima čini naizgled da je to nešto jako dostojanstveno i jako nešto obvezujuće i nešto za što ima oprosta. Tako da se sada počelo govoriti o nečasnim ubojstvima."
Prema definiciji to su ubojstva koja čine muški članovi obitelji, otac, braća, djedovi ili bratići, nad ženama i to u slučajevima kad se misli da su one na neki način okaljale čast obitelji, pa se njihovom smrću pere ljaga s obiteljskog imena.
"Uglavnom se radi o tome da se njih ubija, ako nije prikupljeno dovoljno novaca za miraz, ili svega onoga što se treba dati, ali najčešće je to i postojanje bilo kakve sumnje da je žena učinila preljub ili se spremala na preljub sa muškarcem kojeg obitelj ne odobrava. A ono što je najstrašnije, u nekim kulturama i u nekim zemljama žene koje su silovane bivaju ubijene zato što se smatra da su one krive zbog toga što su dopustile da ih netko siluje pa imate i situacija kada je ženu silovalo sedam do osam muškaraca, ali je ona proglašena krivom i ubijena. Jer u nekim zemljama kada se dogodi silovanje onda ženi se priznaje da je silovana jedino ako četiri odrasla muška člana potvrde da ona uistinu jest bila protiv svoje volje doživjela seksualne odnose i naravno da se ta četiri odrasla muška člana nikada ne pronađu."
Zakonske regulative po svijetu
Većinom su takva ubojstva isplanirana unaprijed, a u društvima i kulturama u kojima se događaju, na njih se gleda kao na dio "privatnog života" obitelji, pa izvršitelji ubojstva rijetko kad uopće izađu pred sud, a kamoli da su osuđeni. U Jordanu, Siriji i Maroku primjerice, prema zakonu muževi ili članovi obitelji smiju ubiti preljubnicu ako je ulove "in flagrante" ili neposredno nakon čina preljuba.
U Iraku su do 2002. godine ubojstva iz časti bila legalna, no i danas se izvode gotovo svakodnevno. Oni pak koji završe na odsluženju kazne, koja traje svega par mjeseci, obično su, kad izađu, od strane cijele obitelji, rodbine i zajednice smatrani junacima, koji su na taj način pogotovo očistili obiteljsko ime. No u nekim zemljama se ipak mijenja zakon, kaže Sarnavka i dodaje:
"Budući da sam jako dugo razgovarala sa ženom, jednom aktivistkinjom iz Pakistana, znam da je u Pakistanu dugo trajao taj proces promjene zakona. Znači postoji situacija u kojima muškarac neće ni u kojem slučaju odgovarati zbog toga što je ubio žensku članicu obitelji, ali čak i tamo gdje se postiglo da zakonska regulativa znači sankcionira takav tip ubojstava, svi znaju da se to ustvari neće taj zakon i zakonska odredba sprovoditi jer su običaji daleko snažniji i moćniji od slova zakona."
Postupak promijene zakona i regulativa trajat će u istočnim zemljama dugo, no još je veći problem mijenjanja tradicionalnih gledišta, smatra Sarnavka.
"Kao što i mi vidimo da smo mi na nekakvoj normativnoj zakonskoj regulativi puno toga učinili, što se tiče ravnopravnosti spolova. Međutim opet vidite da su tradicija, kultura i običaji daleko jači i da vi u 100 godina, koliko je prošlo negdje od prve žene koja se upisala na Sveučilište zagrebačko, pa onda od 1945. kada žene dobivaju pravo glasa, da je to prekratko razdoblje, vi možete normativno nešto proglasiti, međutim naše glave i naša svijest puno teže promijeniti i na tome se jako treba raditi."
Prema procjenama UN-a godišnje se nečasnim ubojstvima smakne do 5.000 žena, a iako je rašireno mišljenje da se takva ubojstva događaju jedino u islamskim zemljama, u Africi, na Bliskom Istoku i u Aziji, česta su i na Zapadu, napominje Sarnavka.
"Činjenica je da sada događaju u nekim zemljama gdje ima puno ljudi koji su emigrirali u tu zemlju, znači da se događaju i u skandinavskim zemljama, i u Kanadi, i u Americi, i u Njemačkoj, i da se na sve moguće načine pokušava naći način da se ona spriječe."
U Hrvatskoj i okolici nisu zabilježeni slučajevi nečasnih ubojstva, no Sarnavka napominje da je često nasilje u obitelji.
"Sad ćemo upravo analizirati neke sudske presude i vidjet ćemo koliko će se nekakve zaticane žene/partnerice u odnosu, ili spoznaja da je žena/partnerica imala nekakvu drugu mušku osobu, koliko će se to uzimati kao olakotna okolnosti. Ali mislim nema mogućnosti da to zakon neće na neki način sankcionirati, znači to je nešto što, za Europu, nije tipično. Osim tamo gdje se pojavljuju, znači iz ovih zemalja gdje se prakticira takva situacija, gdje dolaze u većem broju ljudi u neku od europskih zemalja, ali to je još uvijek Europska unija."
U Turskoj je zabilježen i velik broj samoubojstava iz časti, gdje se žrtve primoralo da se same ubiju kako bi oprale navodnu ljagu s obiteljskog imena. Često su žrtve silovanja i žrtve ubojstva, jer su obiteljima kao "potrošena roba", koju više ne mogu dalje udati, pa im samo smetaju. Ako je djevojka tijekom silovanja ostala i trudna, može gotovo sigurno vjerovati da ju očekuje smrtna presuda, pa u Jordanu neke odvažnije djevojke u takvim situacijama bježe u zatvore, budući da ne postoje ženska skloništa.
Bez opravdanja ali i generaliziranja
No, iako rijetka, postoje i ubojstva iz časti u kojima su žrtve muškarci. U takvim slučajevima žrtve su najčešće ubijene zbog političkih ili religijskih razloga, od čega je najčešći vrijeđanje Alaha, u čije ime se tad i izvršava ubojstvo, i to najčešće kamenovanjem.
"25. 11. 2007. upravo je lansirana kampanja u Istambulu znači protiv običaja kamenovanja. A ono što sam ja doznala razgovarajući sa ženama koje su pokrenule tu kampanju jest da se vrlo često i nekakvi vrlo osobni interesi oko imovine, oko stjecanja nečega, onda zapakiraju i ustvari proglase ubojstvom iz časti, a ustvari su vrlo proračunata ubojstva neke osobe da bi se došlo do neke njene imovine ili neke njezine privilegije. Tako da se uvijek svaki pojedinačni slučaj treba zasebno analizirati."
Također, bitno je napomenuti da ne smijemo generalizirati, jer nečasna ubojstva nisu prihvaćena niti u svim islamskim zemljama, te je u nekima taj čin nezamisliv. Sanja Sarnavka tako ističe da ni mi nismo savršeni.
"Mislim kod nas ima tisuću drugih stvari kojima diskriminiramo ljudska bića koja manje imaju od nas, i moći i novca i svega, dakle nismo, mi bismo mogli kod nas pronaći tisuću drugih načina koji možda jesu jednako morbidni i strašni, ali ih mi ne prepoznajemo jer su naši, a ovo što se negdje događa drugima i što ne razumijemo onda naravno odmah proglašavamo nazadnim."
Iako valja napomenuti da ni za jedno, a pogotovo ovakva ubojstva ne postoji nikakvo opravdanje,unatoč tome što ne prestaju, kao što pokazuje video dolje.