Zona
Fotolia 40693569 xs

NASILJE MEĐU DJECOM

Poražavajući su podaci koji govore da je maloljetničko nasilje u velikom porastu.Iznimno je bitno da svaki roditelj i nastavnik analizira osobnost svog djeteta i učenika koji pokazuje znakove nasilničkog ponašanja i pronađe uzrok takvom ponašanju.Saznajte više.

U današnje vrijeme puno se priča o nasilju među djecom, no dosadašnje metode pokazale su poražavajuće rezultate jer brojke u statističkim podacima prikazuju iz godine u godinu sve veći porast tog oblika nasilja. Donedavno se smatralo da je najčešći uzrok jaz među godinama i da nasilje započinje od strane starije generacije koja na slabijima i mlađima želi prikazati dominatnost i uspostaviti autoritet u skupini, no nova istraživanja pokazuju da nasilje nema veze sa generacijskom razlikom i da do njega najčešće dolazi upravo od strane vršnjaka. Također, mnoge dosadašnje teorije pod nasilje su podrazumijevale isključivo fizičko zlostavljanje, no određene analize pokazale su da na razvoj karaktera djeteta puno više utječe ono, ne fizičko nasilje, koje se može nazvati psihičkim zlostavljanjem, a karakterizira ga verbalno nasilje, ignoriranje te neverbalne reakcije od strane vršnjaka. Najčešće se događa u školskim WC-ima, hodnicima i ostalim prostorima izvan kontrole nastavnika i drugih odraslih. Može se događati i u razredu, pred drugom djecom koja najčešće ne priskoče u pomoć žrtvi zbog nezainteresiranosti, straha ili nedostataka suosjećanja. Djeca koja su često žrtve bilo kojeg oblika nasilja, obično ne potraže pomoć mjerodavnih jer ih je strah reakcije okoline, a ponekad prihvaćaju nasilje jer smatraju da će na taj način biti bolje prihvaćeni od svojih vršnjaka stoga postaju "marionete i klaunovi" te gube vlastiti identitet i samopouzdanje.
Što dovodi do nasilničkog ponašanja?

Postoji više razloga, no mnogi pedagozi smatraju da je najveći problem današnje maloljetničke delikvencije iskrivljena percepcija vrijednosti koja dolazi od strane "rasute" obitelji. Djeca su prepuštena sama sebi na odgoj, a roditelji često od mjerodavnih obrazovnih institucija očekuju da preuzmu njihovu ulogu. Djeca koja i sama doživljavaju jedan od oblika nasilničkog ponašanja i sama postaju nasilnici jer takvo ponašanje prihvaćaju kao model, pogotovo ukoliko ono dolazi od strane roditelja.

U svijetu je proveden niz istraživanja o raširenosti školskog nasilništva, te dobiveni rezultati pokazuju sljedeće:
• Postotak školske djece koja su žrtve nasilništva u školi u većini zemalja je sličan: u Australiji 17 %, u Engleskoj 19 %, Japanu 15 %, Norveškoj 14 %, Španjolskoj 17 %, SAD 16 %.
• Najčešće se događa od četvrtog do osmog razreda osnovne škole.
• 71 % profesora i nastavnika ne obazire se i ne poduzima ništa na nasilnička ponašanja i zastrašivanja u školi.
• Agresivno ponašanje se nauči rano i teško se mijenja ako je još uvijek postojano u dobi od osam godina.
• I dječaci i djevojčice zastrašuju, uglavnom učenike istih spolova (osim kada se radi o seksualnom nasilju).

Istraživanje o nasilju među djecom u Hrvatskoj provedeno je 2003. godine od strane Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba u 25 osnovnih škola. Upitnike su ispunjavali učenici od četvrtog do osmog razreda, u 13 gradova Hrvatske. Vezano uz osjećaj sigurnosti djece u školi pokazalo se da se 6 % djece osjeća loše u školi, a čak 20 % ni dobro ni loše. Odbačeno u školi se osjeća 3 % djece, a 9 % ni prihvaćeno ni odbačeno. Što se tiče osjećaja sigurnosti u pojedinim dijelovima škole, 12 % djece se osjeća nesigurno u školskom WC-u, 11 % na putu iz/do škole, 9 % na školskom hodniku, 8 % na školskom igralištu, 5 % u dvorani za tjelesni, 4 % u učionici i 3 % u blagovaonici. Uočeno je da je osjećaj sigurnosti znatno povezan i sa doživljenim i sa počinjenim nasiljem (djeca koja češće doživljavaju i čine nasilje, osjećaju se općenito nesigurnije u školi).

S obzirom na to da obitelj i škola preuzimaju primarnu odgovornost u odgoju djece roditelji i nastavnici trebali bi reagirati već na prve znakove nasilničkog ponašanja. Velika zamka za roditelje je upravo što ponekad takvo ponašanje je "simpatično". Sigurno ste često čuli roditelje koji se smiju psovkama svog djeteta ili nekim vrijeđanjima jer ih djeca u tom trenutku podsjećaju na male fakine koji kažu što i misle. Upravo to može biti predznak daljnjeg razvoja nasilničkog idetiteta i dok će vam se u njegovoj dječjoj dobi činiti simpatično što se izruguje ostalim ukućanima, u adolescenskoj dobi ovakvo ponašanje bi moglo predstavljati ozbiljan problem.
Kako bi lakše spriječili nasilničko ponašanje u kasnijoj dobi vrlo je bitno prepoznati ponašanja koja bi u budućnosti mogla stvoriti velike probleme djetetu i njegovoj okolini.

Znakovi kod male djece i osnovnoškolaca:
• napadaji bijesa koji traju dnevno duže od 15 minuta i ne može ih nitko smiriti (roditelji, članovi obitelji itd.), na kraju im ''popuste''
• prisutni su ispadi agresije često bez razloga
• impulzivni su, neustrašivi i energični
• konstantno odbijaju pravila i slušanje odraslih
• često gledaju nasilje na televiziji, uživaju u nasilnim temama ili su zlobni prema vršnjacima
• imaju lošiju pažnju i koncentraciju
• često ometaju školske aktivnosti
• imaju loš uspjeh u školi
• često upadaju u tučnjave s drugom djecom
• na razočarenja, kritike i zadirkivanje reagiraju izuzetnom ljutnjom, krivnjom i osvetom
• imaju malo prijatelja te su često neprihvaćeni zbog svojeg ponašanja
• sklapaju prijateljstva s drugom djecom koja su poznata po agresivnosti i neposlušnosti
• konstantno se suprotstavljaju odraslima
• zadirkuju i draže životinje
• osjećaju se frustrirano
• djeluju kao da ne suosjećaju s drugima
• nemaju potrebe za konstruktivnim zanimanjima i kreativnim igrama
• vrlo često ignoriraju razgovor sa starijim osobama ili na njega reagiraju revoltirano
• kada ne dobiju što žele reagiraju burno i agresivno

Kako se nasilje među djecom kao do sada ne bi svelo na obične priče i statistike iznimno je bitno da svaki roditelj i nastavnik analizira osobnost svog djeteta i učenika koji pokazuje znakove nasilničkog ponašanja i pronađe uzrok takvom ponašanju. Naša je dužnost da im pomognemo jer su djeca zrcalo društva.

Arhiva