blog

MOĆ IZVORNE NAMJERE - KAKO JU SPOZNATI I AKTIVIRATI

Namjera, bez obzira bili je svjesni ili ne, je ta koja će odrediti što će se dogoditi u vašem životu

U istinskim sustavima znanja učitelj nije taj koji će vas iscijeliti i popraviti, iz te perspektive učitelj je netko tko vam samo pokazuje put, ali više od toga neće napraviti za vas. Pravi učitelji nikada neće hodati stazom umjesto vas, to morati napraviti sami. Prava znanja oslanjaju se na nečiju vlastitu sposobnost mindfulnessa i responsivnosti. Upravo zato potrebno je razumjeti ovu kreativnu mogućnost, puno dublje i potpunije. Da bi tu kreativnu mogućnost iskoristili, nužno je razumjeti i prihvatiti uzročnost, mehanizam uzroka i posljedica. U svakom trenutku ovdje i sada postoje stvari koje jesu, ali i tijek struje uzroka i posljedica i to je jako važno osvijestiti. Svi drevni sustavi znanja uče da uz spoznaju praznine, moramo spoznati princip uzroka i posljedica. Ako to izostane tada nemamo bazu osobne odgovornosti i upravo zato učenje o karmi je iznimno važno i nedjeljivo od učenja o praznini.

Jedna od ključnih stvari u vezi mindfulnessa je iskreno poštovanje prema trenutku ovdje i sada i mogućnostima koje izviru iz njega. S pojavljivanjem svakog trenutka, uvijek nam se pojavljuje mogućnost da izaberemo kako ćemo reagirati ili ne reagirati u tome trenutku, prema onome što nam taj trenutak nosi. Način na koji ćemo reagirati u svakom trenutku ovdje i sada pripada kreativnim mogućnostima načina na koji odlučujemo respondirati. Dakle, način na koji ćemo respondirati pripada kreativnom trenutku. U sljedeći trenutak „ovdje i sada“ možemo odlučiti zakoračiti u stanju stresa, destrukcije, straha ili u stanju mira i praznog uma.

U uzročno posljedični mehanizam uključene su naše misli, emocije, želje, sve ono što se događa u nama. Sve te kategorije mogu biti u interakciji na vrlo kaotičan način. Ta unutarnja kauzalnost je karma i tiče se svih ovih kategorija te izbora koje činimo, to predstavlja karmu. Mnogi ljudi krivo razumiju karmu povezujući je s ponovnim rođenjem, no to nema veze s karmom, također karma nema veze s pravdom („oko za oko, zub za zub“), čemu se mnogi ljudi nadaju da će se dogoditi; karma nema nikakve veze niti s predodređenosti. Mnogi također vjeruju da karma ne postoji, da nema uzroka i posljedica te da se sve događa slučajno, po nekakvom „random“ principu. Karmom upravljaju namjere. Mnogi vjeruju da ako se obraćaju „bogovima“, ako predano izgovaraju neku mantru ili rade nekakve rituale da će im to promijeniti karmu. Buddha u svojim učenjima uči da ako želimo promijeniti i pročistiti svoju karmu prvo trebamo pogledati u svoje srce i spoznati što nas pokreće i koja je naša motivacija te koja namjera proizlazi iz toga. Namjeru bi mogli definirati kao psihološku posljedicu, psihološki mehanizam uzroka i posljedica. Namjera ima ogromnu moć, ali ima i konzekvence. Namjera je poput sjemena, imati namjeru je kao sijanje sjemena. Namjera je uvijek povezana s odlukama (izborima) koje donosimo. Svaki čovjek svjesno ili nesvjesno donosi odluke čemu će posvetiti svoj život. To je stvar izbora: svaki čovjek može izabrati posvetiti svoj život samorazvoju, spoznaji svojeg izvornog jastva, također svaki čovjek svoj život može posvetiti samosažaljevanju, služenju nekom programu, kritici, zavisti, dokazivanju da bi bio prihvaćen. Upravo temeljem namjere koja nas pokreće u akciju morati ćemo se suočiti s posljedicama. Čak i u najtežim životnim situacijama možemo odlučiti hoćemo li proći kroz tu situaciju s otporom i borbom ili prihvaćanjem i suosjećanjem. Iako nikome nije lako suočiti se s teškim životnim situacijama, uvijek je bolje proći kroz njih inspirativno, s propuštanjem i takvim vrstama namjera.

Dvoje ljudi može napraviti isti izbor, ali s potpuno dvije različite motivacije: netko može donijeti odluku pomoći nekome da bi izvukao neku korist ili bio prihvaćen zbog toga, a netko može u istoj situaciji donijeti istu odluku iz suosjećanja, može reći „ toj osobi je teško i idem joj zato pomoći“, u tom slučaju nema niti trunke usmjerenosti na sebe u kontekstu davanja pomoći nekom drugom. Isti izbor, ali iz različitih namjera donosi i potpuno drugačije posljedice. Tu se radi o unutarnjoj kauzalnosti, koja će onda utjecati i na vanjsku kauzalnost. Različite namjere donose različite plodove. Bit je ne kriviti nikoga, preuzeti odgovornost i ići dalje u životu.

Ako netko nešto ne propusti, ne može ići dalje i ostaje zaglavljen u toj situaciji sve dok to ne propusti. Postoji jako puno kreativnih načina da reagiramo u trenutku ovdje i sada. No, namjera je ta koja će odrediti što će se dogoditi, s kojim posljedicama ćemo se suočiti. Namjera uvijek usmjerava tijek.

Posljedice namjera iz prošlosti svaki čovjek nosi u svojem tijelu, u budizmu se kaže „ tijelo koje iskušavate rezultat je vaših namjera iz prošlosti.“ Ono što možemo je osjetiti te prošle namjere, iskusiti ih u tijelu, ne ih potiskivati, ne ih kritizirati. Potrebno ih je osjetiti u sadašnjem trenutku onakve kakve jesu i tada ih sadašnji trenutak propušta i završili ste s njima. Svaki čovjek osjeća posljedice, možemo osvijestiti posljedice prošlih namjera temeljem onoga kako se osjećamo sada.

Svatko može osjetiti kakav je osjećaj biti obuzet umom koji želi, koji je pun žudnje ili mržnje, straha, prosuđivanja drugih ljudi. Kada nekoga uhvate takve namjere tada je to iznimno bolno iskustvo koje se događa u tome trenutku, no većina ih nije svjesna jer im pozornost nije na tijelu u trenutku ovdje i sada. Također, možemo osjetiti i osjećaje mira, zadovoljstva, radosti i suosjećanja u trenutku i u tijelu.

Buddha nikada nije namjere kategorizirao kao dobre ili loše, dok u judeo kršćanskoj tradiciji uvijek postoji ta kategorizacija. Buddha ih je više kategorizirao u stilu jesu li korisne ili nisu, služe li one da pomognu ili da odmognu. Npr. je li vam intencija straha ili ljutnje od pomoći? Kada usmjerite fokus na to onda ćete razumjeti da vam takve namjere štete.

Ako bilo tko želi iskušavati moć namjere, mora biti mindfull. Namjera rada na sebi nikada ne bi trebala biti moć ili prosvjetljenje već mudrost, mir, suosjećanje i svjesnost. Dobre namjere uvijek djeluju nevidljivo i uvijek nam donose ono što nam je u točno određenom trenutku najpotrebnije. Ono što svaki čovjek najviše treba je mudrost, mir, suosjećanje i svjesnost. No, da bi sve to imali moramo biti mindfull, a to nije lako. Kada bi mindfulness preveli na kineski, on bi imao značenje „stani i pogledaj“.

Jako je važno otkriti svoju izvornu namjeru i stalno propitkivati: „Kako je ovo što činim u bilo kojem trenutku u skladu s mojom izvornom namjerom?“ . Sva ta pitanja također donose i veću sliku u kontekstu onoga što radimo. Sve to u početku predstavlja napor, jer stalno moramo ulagati mentalnu energiju u propitkivanje, ali s vremenom to postaje nenaporno i automatizirano također činimo stvari bez da smo usmjereni na sebe i samocentrirani. Svaki čovjek bi svoje „ja“ trebao ostaviti iza sebe i respondirati isključivo prema onome što jest. Posljedica toga je sloboda. Sloboda je prisutna uvijek kada nismo usmjereni na već kada se suočimo sa stvarima onakvim kakve jesu.

Naučite sve o moći namjere i kako svjesno upravljati s njom, Tranceframing škola vam to omogućuje. 

Povezane objave
Budi u tijeku i pretplati se na novosti