FunkyMEM portal za bitne stvari

Incest se definira kao seksualni odnos ili bilo koji oblik seksualnih aktivnosti između članova obitelji, a pogotovo se smatra neprirodnim ako je riječ o užoj obitelji. Incest može uključivati seksualne odnose u obitelji, neovisno o spolu i godinama osoba koje ga prakticiraju. No najmonstruoznijim se ipak smatra incest između odrasle osobe i maloljetnika, poznato i kao unutar-obiteljsko seksualno zlostavljanje djece, koji se pokazao i kao izuzetno ekstreman oblik traumatizacije djeteta, koje se najčešće suočava s ozbiljnim i dugoročnim psihičkim posljedicama, posebice kad je u ulozi zlostavljača bio jedan od roditelja.

Odrasle osobe koje su u djetinjstvu proživjele incest najčešće pate od niskog samopoštovanja, imaju problema s interpersonalnim odnosima i boluju od seksualne disfunkcije. Također posjeduju predispozicije za brojne vrste mentalnih poremećaja kao što su depresija, aksioznost, fobično izbjegavanje reakcija, somatoformni poremečaj, granični poremećaj ličnosti, a zlouporabljaju i sredstva ovisnosti i boluju od PTSP-a.

Prema istraživanjima u SAD-u, velik dio silovanja odvija se upravo među članovima obitelji, a kod čak 46% silovane djece napadač je bio član obitelji. Prema istraživanju iz 1994. godine, kojeg su proveli Langan i Harlow, 61% američkih žrtava silovanja bilo je mlađe od 18 godina kad su doživjeli silovanje, a 29% svih silovanja događa se djeci mlađoj od 11 godina. 11% žrtava silovao je njihov otac ili očuh, a 16% bliska rodbina.

Najčešće su žrtve djevojčice, iako je posljednjih godina u porastu i broj zlostavljanih dječaka, koji su često žrtve majke ili maćehe. Slučajevi u kojima je otac zlostavljač sina rjeđe se prijavljuju, no postoje opravdane pretpostavke da se tu ne raspolaže s točnim podacima, jer se žrtve osjećaju toliko stigmatizirano da ne žele nipošto da itko sazna što im se dogodilo. Prevencija roditeljskog seksualnog zlostavljanja otežana je zbog privatnosti i okrilja doma u kojem se odvija, a prema nekim predviđanjima računa se da je samo u SAD-u 20 milijuna osoba pretrpilo roditeljski incest u dječjoj dobi, što je zastrašujuća brojka.

Gotovo sva društva imaju neki oblik zabrane i izbjegavanja incesta, ili rodoskvrnuća, koji je bio i ostao jedan od najopćenitijih svjetskih tabua, iako je poznato da su u antičkom Egiptu učestalo prakticirane veze između braće i sestara, očeva i kćeri, te majki i sinova. Ipak, većina modernih društava ima pravno legalna ili društvena ograničenja braka krvnih srodnika.

Dok se u nekim zemljama za kršenje takvih zabrana izriću teške kazne, ono što se ističe kao drugačije jest određivanje tko točno spada u taj krug srodnika. Neka društva pod tim zabranjenim srodnicima misle samo na one s kojima smo u krvnom srodstvu i s kojima dijelimo kućanstvo, dok druga tu uključuju i članove koji su postali dio obitelji usvajanjem, brakom ili posredstvom klana.

Oblici incesta

Ako roditelj na svoje dijete gleda kao na zamjenu za partnera, to će dijete vrlo često razviti emocionalnu vezanost i ovisnost o roditelju kao partneru. Do emotivnog incesta najčešće dolazi neposredno prije fizičkog, a čak i u slučajevima kad ne dođe do fizičkog upražnjavanja veze, takav oblik incesta rezultirat će doživotnim poteškoćama s razvijanjem stabilnih veza u odrasloj dobi. Tu tezu iznio je kanadski savjetnik u osobnim promjenama Martyn Carruthers, istaknuvši da je takav oblik incesta socijalno prihvatljiv u mnogim zemljama.

Incest između braće i sestara također se smatra izuzetno raširenim, iako se o njemu rijetko izvještava. Prema istraživanju kojeg je znanstvenik Floyd Martinson proveo na jednom američkom Sveučilištu, čak je 10-15% studenata priznalo da su u djetinjstvu imali određenih seksualnih iskustava s bratom ili sestrom, iako su priznali da je najčešće bila riječ o dodirivanju genitalija, a ne i samom spolnom odnosu.

Zanimljivo je da je 30% tih studenata cijelo iskustvo opisalo kao negativno, a čak 30% kao pozitivno, dok ih je 25% izjavilo da je na cijeli doga?aj pristalo pod teškom prisilom. Inače, bilo kakav incest između braće i sestara do kojeg je došlo pod prisilom, pogotovo kad je između njih velika razlika u godinama, ili bilo kakva drugačija neravnoteža moći, oblik je dijete-na-dijete seksualnog zlostavljanja.

Sama riječ "incest" dolazi iz latinskog jezika, od riječi incestus koja znači "nečisto". U engleskom jeziku pojavila se oko 1225. godine, kao legalni termin koji je opisivao zločin obiteljskog incesta, kakav je i danas poznat. Taj izraz korišten je i za opis seksualne veze između osoba u braku, od kojih se jedna zavjetovala na celibat, pa je takav oblik veze poznat i kao duhovni incest.

Biološke i psihološke averzije prema incestu

Neki stručnjaci postavili su hipotezu prema kojoj ljudi imaju mogućnost prepoznavanja "roda", zahvaljujući kojoj se djelomično sprećava "neprilično povezivanje" članova obitelji. Takvim urođenim međusobnim izbjegavanjem, nadalje se štiti genetski kod od potencijalnih šteta do kojih bi moglo doći zajedničkim razmnožavanjem. Znanstvenici koji zastupaju ovu teoriju smatraju da bi upravo taj sistem prepoznavanja srodnika mogao imati ključnu ulogu u biološkoj bazi socijalnih i psiholoških zabrana incesta.

Evolucijski psiholozi često su raspravljali imaju li ljudi psihološku averziju prema odnosu s bliskim članovima obitelji, nasuprot teoriji o prepoznavanju srodnika. U prilog evolucionistima ide i Westmarckov efekt prema kojemu djeca koja su zajedno odgajana tijekom prvih pet do deset godina života, imaju urođenu seksualnu želju jedni prema drugima.

Istraživanje antropologa Melforda E. Spiroa pokazalo je da je averzija prema bliskim osobama povezana sa zajedničkim stanovanjem. Naime, u istraživanju djece odrasle u istoj zajednici, kao braća i sestre, u Kiryat Yedidimskom kibucu 1950-ih, Spiro je otkrio da gotovo uopće nisu sklapani brakovi između tih osoba u odrasloj dobi, unatoč pozitivnom poticanju roditelja i zajednice. Socijalno iskustvo odrastanja kao braće i sestre stvorilo je kod ispitanika incestuoznu averziju, iako nisu bili genetski ni u kakvom rodu.

Daljnja istraživanja potvrdila su tezu da neki psihološki mehanizmi uzrokuju kod djece koja odrastaju zajedno nedostatak seksualne privlačnosti. Spirovo istraživanje potvrdilo je istraživanje Foxa koji je u izraleskom kibucu 1962. godine dobio gotovo istovjetne rezultate. Wolf i Huang su 1980. izvjestili o sličnim averzijama u tajvanskim dječjim brakovima, u kojima je buduća mladenka dovedena u obitelj i odgajana zajedno sa svojim zaručnikom. Takvi su brakovi često bili teško konzumirani, što je naposlijetku dovelo do smanjenja sklapanja brakova.

Različito tretiranje i definiranje incesta

U Hrvatskoj, iako su svi čuli priću o incestuznim vezama na Susku, incest predstavlja kazneno djelo. Prema kaznenom zakonu onaj tko počini spolni odnos ili "s njim izjednačenu radnju" s rođakom po krvi u ravnoj lozi, ili bratom/sestrom, može biti kažnjen s novčanom ili zatvorskom kaznom u trajanju do osam godina, čak i ako je riječ o maloljetniku. Rodoskvrnuće se doduše kažnjava samo ako su sudionici bili svjesni toga da su u srodstvu, a u suprotnom ih neznanje ekskulpira od odgovornosti.

U Australiji, koju je potreslo svjedočanstvo oca i kćeri, Johna i Jenny Deavesa, koji su javno priznali da su već sedam godina u vezi u kojoj im se rodilo i dvoje djece, brakovi, definirani kao monogamne heteroseksualne zajednice, inače spadaju pod nacionalnu jurisdikciju, dok se kriminalni zakoni određuju zasebno u različitim djelovima zemlje. Tamo su zabranjeni brakovi između roditelja i djece, kao i između braće i sestara, čak i ako je jedan od članova u obitelj ušao posvajanjem. Također, incest se smatra kriminalnim činom diljem Australije, iako sama kazna i definicija variraju ovisno o državi, tj. teritoriju. Na cijelom kontinentu legalna definicija incesta uključuje seks, istospolni ili među različitim spolovima, između roditelja i djeteta, kao i braće i sestara, ali i polubraće i polusestara.

Svugdje osim u Južnoj Australiji, definicija incesta obuhvaća i seks između baka i djedova s unucima, dok se samo u Queenslandu incestom smatraju i spolni odnosi ujaka, ujni, tetaka ili teta s nećacima ili nećakinjama. Nevjerojatno je pak da se u Queenslandu, paradoksalno, dopušta sklapanje heteroseksualnih brakova istih tih članova (teta i ujaka s nećacima ili nećakinjama) ako su obje strane punoljetne. Prema zakonu New South Walesa za zločin incesta mogu biti optužene samo osobe čije su žrtve imale više od 16 godina, što je zakonska dob u kojoj osoba može pristati na spolni odnos, a u slučajevima kad je riječ o mlađoj osobi, zlostavljača se optužuje kao i svaku drugu osobu koja prisili maloljetnika na seks. Zatvorske kazne koje se dosuđuju optuženim odraslima variraju od 5 do 25 godina u Victoriji, sve do doživotnog zatvora u Queenslandu.   Na drugoj strani svijeta, u Belgiji i Francuskoj incest pak nije kriminalno djelo. Zakone o incestu zabranio je još Napoleon za vrijeme Francuske vladavine. Iako su zabranjeni odnosi između roditelja i maloljetnika, veze odraslih članova obitelji su dozvoljene.
 
Prema kanadskom zakonu, osobe koje su linearno u srodstvu, ili kao braća/sestre/polubraća/polusestre, uključujući i usvojene članove, ne smiju stupiti u brak. Sam incest se smatra teškim prekršajem, a oni koji ga svejedno počine suoćavaju se s kaznom zatvora u maksimalnom trajanju do 14 godina.
 
U veljači 2007. godine brat i sestra iz Njemačke, Patrick Stubing i Susan Karolewski zahtijevali su da se odbaci dotadašnji njemački Zakon o incestu, kako bi njih dvoje mogli nesmetano nastaviti svoju seksualnu vezu. Iako su rođeni u istoj obitelji, Patrick nije živio s roditeljima kad se rodila Susan, koju je upoznao tek 2000. U razdoblju između 2002. i 2006. dobili su četvero djece, od kojih je troje oduzela socijalna služba. Dvoje djece rođeno je s poteškoćama u razvoju, a iako postoji velika vjerojatnost da je njima pridonijelo začeće brata i sestre, nije pomogla niti činjenica da su oba djeteta prerano rođena. Odvjetnik "nesuđenih ljubavnika" Endrik Wilhelm uložio je žalbu Vrhovnom sudu u Karlsruheu, no 13. ožujka 2008. sud je odbacio njihovu želju za skidanjem zabrane s incesta, odlučivši sa sedam naprama jednog glasa da incest ostaje ilegalan.
 U Japanu, civilni kod ograničava brakove svojih članova, no incest se ne smatra zločinom. Zakoni o incestu odbačeni su još 1881. godine, pa tako članovi obitelji mogu čak imati i djecu. Svejedno, incest se generalno u japanskom društvu i danas smatra nemoralnim.

Švedska je jedina zemlja u Europi koja dozvoljava ulazak u brak braći i sestrama koji imaju jednog zajedničkog roditelja, iako za to trebaju tražiti posebnu dozvolu Švedskog administrativnog odbora.

U svim državama SAD-a incest se smatra kriminalnim djelom, iako se od države do države razlikuju poimanja definicije seksualnih aktivnosti i do koji sve koljena članovi rodbine upadaju u zakon o incestu.

Incest kroz oči religija

U kršćanstvu se na incest ne gleda blagonaklono. U biblijskoj priči o Sodomi i Gomori, u Knjizi postanka, Lotove dvije kćeri spavaju s ocem kako bi produljile obiteljsku lozu. No kasnije, u Levitskoj Knjizi izričito se zabranjuju seksualne veze između različitih članova obitelji. Muškarcima se posebno zabranjuje, prijeteći im bolnom smrću, da se upuste u spolne odnose bilo sa svojim kćerima, majkama, bakama, sestrama, nećakinjama, sestričnama, tetama ili ujnama.

Kuran spominje incest kojim se muškarcu zabranjuje spolni odnos s majkom, kćeri, sestrom, tetama, nećakinjama i ujnama. Ali Islam dozvoljava brakove između rodbine i daljnjih članova obitelji, a isključivo u braku dozvoljeni su i spolni odnosi među rodbinom.

Hindusi incest spominju s velikim gnušanjem. Oni naime strahuju od loših posljedica incesta, pa prakticiraju veze prema strogim pravilima endogamije i egzogamije, tj.vjenčaju se unutar svoje kaste, no ne i s osobama iz istog obiteljskog stabla ili krvnim srodnicima. U južno indijskom društvu hindusa dopuštaju se doduše brakovi između bratića i sestrični, osim kad je riječ o stričevoj djeci, na koju se gleda kao na braću i sestre; dok sjeverno indijsko društvo ima razgrađeniji sustav pravila unutar obitelji koja pripada istom obiteljskom stablu, što može rezultirati time da se stvaraju zajednice nalik incestuznim.

Azijska društva koja žive u tradiciji budizma zauzimaju stroga etička načela prema ljudskim odnosima općenito, a pogotovo prema seksualnom ponašanju. U većini takvih društava na incest se gleda s krajnjim gnušanjem, no za razliku od ostalih religija, budizam u većini slučajeva nema detaljno objašnjeno što je loše, a što nije, pa incest, kao uostalom niti jedna druga seksualna aktivnost, nije posebno spomenut u svetim knjigama. Jedno od glavnih načela budizma tvrdi da osoba ne bi smjela biti vezana za, niti željeti, seksualne užitke, a drži se i da bi se svatko trebao suzdržati od nedoličnog seksualnog ponašanja, u što većina ljudi ubraja i incest, iako nema točne definicije seksualne nedoličnosti, te je ono podložno različitim interpretacijama.