Zona
Fotolia 76637027 xs

HOMO FLORESIENSIS

Jesu li hobiti zaista postojali? Znanstvenici kažu da jesu i to na otoku Flores. Saznajte više o njima.

U jesen 2003. godine, australski tim istraživača uputio se u špilju Liang Bua smještenu na brdima zapadnog dijela izoliranog indonezijskog otoka Flores. Na taj put ponukala su ih otkriča arheologa amatera Theodora Verhoevena, koji je još sredinom 20. stoljeća, našavši na otoku kamene predmete, zaključio da su na otoku nekoć morali obitavati ljudi. Nekoliko dana prije kraja tromjesećnog iskopavanja, na dubini od 6 metara, arheolozima se osmjehnula sreća, u obliku cjelokupnog kostura osobe, za koju se poslije ispostavilo da je odrasla žena.

Senzacionalnost otkrića tog pračovjeka, objasnio nam je muzejski savjetnik u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, mr. sv. Jakov Radovčić, krije se u njegovom obličju; visini, uzrastu, morfologiji i anatomiji.
"Floresiensis, dakle homo Floresiensis sa otoka Flores je zapravo patuljastog rasta, stvorenja jako patuljastog rasta, koje de facto ima nekakve mentalne predispozicije da ga nazovemo homo sapiensom, dakle današnjim ljudima; ali njegova morfologija ga izdvaja kao poseban entitet."


"Međutim taj entitet mnogi razumiju kao odraz, da li duge izolacije na tom izoliranom otoku, ili kao patologije; dakle stvorenje koje, uslijed degenerativnih promjena izolata, ili čak patologije neposredno na toj jedinki, zapravo je malog uzrasta. To je patuljasta forma jako male lubanje, to se zove mikrosefalička lubanja, mali volumen mozga itd., zapravo da po svom rasponu, svojim karakteristikama se izdvaja iznad ustanovljene varijabilnosti nas današnjih ljudi, homo sapiensa.", napominje Radovčić.

Hobit - dokaz drugačije evolucije?

Upravo zahvaljujući lubanji trostruko manje zapremnine od one suvremenog čovjeka, kratkim ekstremitetnim kostima, kao i visini od svega jednog metra, te procijenjenoj težini od 25 kilograma, voditelj istraživanja, australski paleontolog, Peter Brown, izdvojio je homo floresiensisa, nazvanog i hobit, kao posebnu granu evolucijskog stabla.

Što je takva interpretacija dalje uzrokovala, objašnjava Radovčić.
"To je uzrokovalo dosta diskusija među nama stručnjacima, zapravo kako interpretirati takav nalaz koji je očito zaseban. Mi po prilici imamo dobru sliku šta se događalo sa evolucijom ljudskog roda pred 20-25-15.000 godina; dakle vrijeme gornjeg neolitika, mlađeg djela starijeg kamenog doba. Znamo da su ljudi široko obitavali, u širokom prostoru Starog svijeta, dakle Europe, Azije i Afrike; i na koncu da su ljudi došli i na australijski kontinent. Svi ti ljudi su zapravo na neki način odraz svog podneblja, dakle egzistencije u različitim područjima Starog svijeta i na neki način odražavaju morfologiju koja je sankcionirana kroz stoljeća, stoljeća i milenija."
Iako su ljudi na prostorima Južne Azije i danas nježnije građe, što mnoge Europljane usporedno s njima čini divovima, zna se u kojim razdobljima su posjedovali kakve karakteristike. Stoga znajući da je čitavo područje Indonezije bogato nalazištima praljudi, čudi to što su i oni, stari po nekoliko stotina tisuća godina, krupnije građe od hobita starog "samo" 18.000 godina!

Transport hobita

No još jedna velika enigma skriva se i u načinu na koji su hobiti uopće došli na Flores.
"Jer čitav taj prostor Južne Azije je, zapravo Sunda otočje, to je jedan ogromni plićak. Za vrijeme pleisticena, dakle kad su velike poledbe akumulirale ogromne morske vode u ledenom pokrovu i razina mora je bila daleko niža nego što je današnja razina mora. 18.000 godina, trebate znat da je vrijeme hladnog, na sjevernoj hemisferi je vrijeme hladne klime; a ukupna razina svjetskih mora je 100-tinjak, možda 60-70 metara niža. Tako da je sav taj južni arhipelag indonezijski je zapravo dio azijskog kopna. Ovaj nalaz zapravo ide iza tzv. Mollasove crte, koji oštro razdvaja australijsku provinciju, uz ovu geografsku provinciju i južno azijsku provinciju, kako su se oni našli."

Budući da je riječ o prostoru intenzivnih tektonskih poremećaja za koje stručnjaci još uvijek ne znaju koliko se brzo odvijaju, postoji mogućnost da je tektonika prije 18.000 godina odvojila otok ostatka kopna. No to je vjerojatno gotovo koliko i zamisao da je grupa hobita prešla put od najmanje 24 kilometra na plutajućem deblu drveta, napominje Radovčić.

"To su sve enigme na koje mi zapravo ne možemo odgovorit. Ali ja mislim da je u svakom slučaju to jedan izolat koji je zapravo nama nejasan; ja osobno sam sklon tom da je to patološko stvorenje, i masa ljudi detaljno analizira morfologiju, koliko možemo razaznat, obličje, volumen mozga itd.; i u američkim indijancima, u velikim zbirkama svjetskih muzeja postoje ljudi koji imaju tako male lubanje. Dakle teško bi ih mogli nazvati novom vrstom, a ako je floresiensis, ja baš ne bi rekao da je posebna vrsta, nego je neki ekstremni varijeritet nas današnjih ljudi."

Hobit pustinjak

Dok se tijekom 19. stoljeća znalo događati da pojedini znanstvenici razdvajaju svakog čovjeka kao posebnu vrstu, danas se zna da smo svi biološki jednaki - homo sapiensi. No iako je tijekom kasnijih istraživanja pronađeno još nekoliko dužih udova, doduše nedovoljnim dokazima za nove teorije, što bi se na evolucijskoj ljestvici promijenilo ako su hobiti uistinu nova ljudska vrsta?
"Da je nova vrsta onda to u svakom slučaju pretpostavlja jedan razvodni niz, jednu posebnu granu koja se izdvojila negdje u srednjem pleistocenu, dakle prije 200-300-400.000 godina."

To bi značilo da je postojala grana koja se posebno razvijala, na tom izoliranom otoku. Međutim zahvaljujući biologiji populacije, danas je poznato da se ništa ne može izdvajati u 2 ili 3 para, jer obično dođe do izumiranja. Kreacionisti tako tvrde da je ovaj hobit tek iznimka u ljudskom rodu. Populacija, da bi negdje egzistirala mora naime imat barem između 25 i 30 jedinki, a tragovi drugih jedinki na otoku Flores, dodaje Radovčić, nažalost nisu pronađeni.
"I kažem opet, ja sam se sklon prikloniti mišljenju većine američkih antropologa koji smatraju da ovaj floresiensis zapravo je jedna, što netko kaže, vrsta koja puni novinske stupce i koja je atraktivna, nama je zanimljiva, jedna velika enigma, ali znanost će tek razotkriti da li je to autentični, zapravo autentični nalaz je, ali da li je interpretacija koju Peter Brown nudi kao posebnu vrstu ljudi i praljudi na tom prostoru, zapravo da li drži vodu ili ne."

Arhiva