Povratak duše je termin koji se vrlo često koristi u kulturama koje svoju duhovnost temelje na šamanizmu, diljem svijeta. Taj termin odnosi se na reintegraciju izgubljenih dijelova duše onih koji odluče ući u proces rada na evoluciji duše. Proces reintegracije izgubljenih dijelova duše neizostavni je dio evolucijskog puta duše.
Današnjim rječnikom, povratak duše je praksa reintegracije disociranih i potisnutih dijelova psihe (grč. psiha – duša) kako bi ponovno postali dio cjeline i svakodnevne svjesnosti.
Duša je utjelovljenje duha. Sama po sebi, ona je uzemljeni duh. Po svojoj originalnoj prirodi duša je senzualna, sretna, konstruktivna, mirna i uravnotežena. Duša je uvijek ukorijenjena u trenutak ovdje i sada.
Da bi se netko povezao s esencijom svoje duše potrebno je zakoračiti na tzv. put mistika jer jedino tada možete direktno raditi s dušom Put mistika znači zakoračiti u nepoznato izvan naučene konesenzualne realnosti jer esencija duše ne boravi u toj realnosti.
Vrlo često nailazimo na pojam „izgubljena duša“, pogotovo u mističnim učenjima šamanizma. Taj fenomen smatra se duhovnim oboljenjem koje se bazira na fragmentaciji duše. Posljedica toga je pojavljivanje niza emocionalnih, fizičkih, mentalnih te životnih poremećaja čiji je uzrok gubljenje životne originalne energije koja je posljedica fragmentacije. Ta životna energija je sastavni i vitalni dio tih izgubljenih dijelova duše koji se moraju ponovno vratiti cjelini.
Razlika između šamanske i moderne perspektive gubitka duše je u tome što u šamanističkoj perspektivi duša može biti fragmentirana i ti fragmenti mogu otići i ostati izgubljeni u drugim dimenzijama te biti pod utjecajem različitih entiteta koji u tim dimenzijama borave. U novijoj perspektivi, duša je uvijek cjelovita i nedirnuta, ali ljudski um je taj koji se fragmentira i treba biti iscijeljen kako bi ponovno imao pristup duši. U radu na povratku duše treba uzeti u obzir i jednu i drugu perspektivu duše.
Većina ljudi ne osjeća se cjelovito i svaki čovjek bi trebao postaviti si pitanje „ Kada sam se posljednji puta osjećao cjelovito i potpuno?“ Većina ljudi se teško može prisjetiti vremena kada su se tako osjećali. Možete li vi, koji ovo čitate, postaviti to pitanje i prisjetiti se kada ste zadnji puta bili cjeloviti?
Gubitak fragmenata duše je masovni fenomen koji se manifestira kroz različite životne probleme: od kroničnih bolesti, ovisnosti, konfliktnih odnosa, neuroza te ostalih životnih problema.
U današnjem društvu imamo masovnu dominaciju tih problema i primjetan je intenzivan trend rasta. Stari sustavi znanja poznaju ovaj fenomen i njegov uzrok povezuju s traumatičnim iskustvima. Fenomen gubljenja duše je kod onih koji iskreno i predano rade na sebi privremen zato je radeći na sebi oni se uvijek mogu reintegrirati.
Puno je uzroka zašto se dijelovi duše izgube:
- bilo koji oblik zlostavljanja
- događaj u kojem netko iskušava prekomjernu patnju, bol i strah koji stvara stanje bespomoćnosti i bez snage
- duboko ukorijenjene ovisnosti
- iskustva bliska smrti
- intenzivna mistična iskustva (buđenje kundalinija npr. ako nije potaknuto na ispravan način)
- nesreće i životni šokovi
- ulazak u odnose gdje ne postoje ili su narušene osobne granice
- bilo koje traumatično iskustvo
- činjenje protivno prirodnom zakonu
- prisiljavanje da se netko ponaša ili da čini bilo što protivno prirodom zakonu, protivno svojim vrijednostima, moralnim principima i zdravom razumu
Iako na prvi pogled može izgledati da je gubitak duše nešto katastrofično, to je zapravo dar. Kako netko postaje nesvjestan kada iskušava bol i patnju, duša mudra i jako dobro poznaje svoje mogućnosti: ona zna što može, a što ne u datom trenutku procesuirati. Fragmentacija je zapravo mehanizam preživljavanja kako bi se duša zaštitila od boli. Gubitak dijelova duše je zapravo prirodni mehanizam zaštite.
Ipak, ako fragmentiranih dijelova duše ima puno, onda se pojavljuje kronično stanje necjelovitosti. Rezultat toga je tjeskoba, depresija, slab imunitet, mentalni poremećaji, neorganizrani um koji uvije vodi u ignoranciju .
Kako bi ponovno postali cjeloviti, potrebno je povratiti te izgubljene dijelove duše i integrirati ih u svoj život kako bi se obnovila vitalna snaga, potencijal i energija koju ti dijelovi posjeduju. Gubitak duše vrlo često pokreće nešto što se u šamanističkoj tradiciji naziva „tamna noć duše“. To je vrijeme duhovne pustoš čija je posljedica bolna odvojenost od bilo kojeg izvora radosti, kreativnosti, konstruktivnosti, prirodnog zakona, istine i životnog smisla. Povratak duše je jako važan element svakog duhovnog putovanja. Bez toga čovjek ostaje izoliran od svijeta, prirode i božanskoga. To je važan i sastavni dio onih koji su odlučili duhovno putovati. Ako je netko napravio taj proces, a u Tranceframing školi on je bitan segment rada, takav čovjek može svjesno odlučiti kako će upotrijebiti novo pronađenu energiju. Također, svaki student ima priliku ovladati znanjima koja su usmjerena na kultiviranje svojeg uma i intelekta, kako temeljem toga donijeti zdrave odluke u svojem životu koje podražavaju cjelovitost i koje su usklađene s prirodnim zakonom.
